Ovih dana fali inspiracija. Tako čudno. Previše dajem mašti na volju, a inspiracije nema. Slike se samo vrte glavom. Niti su u nizu niti imaju veze jedne s drugima. Zbrka, gužva, galama,buka, ma sve je to zajedno samo još nešto prolazno. Barem bi trebalo biti. Nižeš slova, a nemaš pojma što znaće te riječi niti te briga. Bitno da su tu. Zato, pusti mašti na volju. Inspiracija? Nebitno ima li je. Smisao? Ponekad nije ni bitan. Zašto u svemu tražiti smisao? Smisao života, smisao ljubavi, smisao nečega nebitno čega? Ne treba. Tu je sve, no možda ti se ovog trenutka i ne čini tako.