#rokmuzika

[misskilljoy-lothbrok]

Trenutno čitam Mark Blejka i neispročanu priču o grupi Queen. Veoma interesantna priča za ljubitelje grupe, dobre i kvalitetne muzike. U to ime, Fredi i Radio Gaga za ovo divno prolećno jutro. • Radio Gaga - Queen • #queen#radiogaga #ilustracija #fredimercury #freddymercury #fredimerkjuri #rocksong #rokmuzika #rokcitati #citati #posteri #posterizaprodaju #posterizazid #onlineprodaja #lineart #wallart #umetnicajeca #froyavalkyrie #kreativnostradostigra #umetnost #umetnostkažemože #budvanskiumetnici #umetnostbudva #leto2021 #ulepšajprostor #dizajnerka #dizajnerkajeca #vebdizajner #grafickidizajner #procreate (at Citadela) https://www.instagram.com/p/CNEyno5rAQZ/?igshid=myyn737swrza

[stvar]

Prljavo kazalište - Heroj ulice (Live)

(link za pjesmu) U decembru prošle godine @prljavo.kazaliste su izdali novi živi album '30 godina od koncerta na Trgu, Arena Zagreb', a ja se prisjećam kako je to izgledalo kad sam ih slušao u Titogradu, u Sportskom centru Morača. Sjećanje mi je nešto tanko ovih dana (a inače je nikakvo), ali mi se čini da je to bila zima 1982. (ili 1983. – ovdje bi dobro došla mala pomoć prijatelja). U dobroj staroj poptuno neakustičnoj dvorani koja može da primi par hiljada ljudi došlo je nas 300-400 zagriženih fanova. Loša promocija koncerta (malo plakata, nedovoljno TV i radijskih najava) i loša procjena organizatora da mlad bend sa samo dva izdata albuma može napuniti veliku salu bez medijske podrške. Bez obzira na to, momci su izašli na scenu i za nas malobrojne odradili odličan koncert; sa puno žara, puno energije i odličnog muziciranja, kao da je Sportski te noći bio dupke pun. Ovo što danas slušamo je naslovna pjesma (meni omiljena) sa njihovog trećeg album, odsvirana pred publikom koju bi svako poželio: puno pozitivne energije, osmjesi, horsko pjevanje, telefoni umjesto šibica – spektakl. Jasenko Houra vodi ovaj bend više od 40 godina (uf, kako smo ostarali), uvjek sa dobrom ekipom uz sebe. A ovdje zvuče baš kako treba.

[stvar]

Elvis Presley – Money Honey

(link za pjesmu) Još jedan sa 1001 liste. Prvi Elvisov album iz 1956, koji je imao nevjerovatan uticaj na rokenrol. Bijeli momak koji svira crnačku muziku i još se pri tome na sceni ponaša nedolično – skandalozno vrti kukovima. Album ima puno obrada a ovu pjesmu je uradio Jesse Stone za Drifterese koji su je snimili nekoliko godina ranije. Jedna kapitalistička (ali prilično univerzalna) pjesma u kojoj se sve vrti oko para. Svi traže, od gazde koji hoće svoju kiriju, preko momka koji bi htio da ga cura finansijski podrži, do cure koja ga ostavlja jer on nema kinte – sve u krug. Dobar ritam, gitara i bas dižu prašinu, i naravno Elvis koji je ovdje u životnoj formi. Album je pun mladalačke energije i za to doba je tretiran vrlo buntovnički - manje zbog tekstova koji su uglavnom ljubavni, a više zbog prkosnog stava i brisanja rasnih granica.

[stvar]

Daleka Obala - U reggaeu je spas

(link za pjesmu) Nakon duboke hibernacije od skoro 20 godina splitski bend, Daleka obala, nam se nedavno vratio u reinkarniranom obliku. Novi pjevač, nova/ stara energija i možda novi album. Ova pjesma je teški crnjak sa dobrim ritmom koji tek u refrenu nudi malo svjetlosti. Gospodari rata i naših života, korona i teroristi, dugovi, banke, profiteri – užas. Dok se zemlja nedužno vrti, ljudi žive svoje male živote i što god posade uberu tugu – ali nade ima, u regeu je spas. Nek ste opet s nama, nek ste nam dobro došli. Malo ljubavi, malo fine muzike i sve bude nekako lakše.

[stvar]

Elvis Costello - No Flag

(link za pjesmu) Pojavio se krajem sedamdesetih, u slavanim danima panka, i vrlo brzo je postao jedna od važnijih ličnosti new wave pokreta (mada je kao i svi veliki autori uvijek bio kategorija za sebe). Da još u sebi ima energije za trojicu, pokazuje i ova stvar sa njegovog novog albuma Hey Clockface. Pjesma žestoko depresivnog teksta, upakovana u čvrstu rok palačinku sa dodtakom šlaga od elektronski obogaćnih ritmova i efekata. Nema zabune, u centru svega je njeno veličanstvo električna gitara i njegov vječito bunotvnički glas. I tako nadrdan za sebe kaže da nema religije, nema filozofije, zašto bi ga iko slušao kad mu stihovi nijesu vrijedni papira na kojem su napisani. I u refrenu: Nije vrijeme za ovakvu ljubav, nijedna zastava ne vijori, moje tamno mjesto je neopisivo, nema boga za 'baš me briga'. Odsvirao i otpjevao kao da mu je 20 a ne 66.

[stvar]

Kanda, Kodža i Nebojša – Mediteran

(link za pjesmu) Ovi momci sa beogradskog asfalta znaju što rade. Sve pršti od dobro kontrolisane energije. Gitara, saksofon, bas, bubanj i naravno prepoznatljivi Oliverov glas, jedinstveno su spojeni u ovoj posveti Mediteranu. Da se pređe pješke, snaga mora i sunca da se osjeti pod bosim nogama. A borova šuma – neodvojivi dio meditranskog pejzaža u kojoj god zemlji iz tog podneblja da se nađete – ovdje je duhova puna. Neki će reći da su im raniji radovi bili bolji, da je novi album koji su ove godine izdali sa nanovo snimljenim starim pjesmama (sa kojeg je i ova stvar) bio nepotreban. Ta priča pada u vodu pred ovim naletom rock'n'rolla u najčistijem obliku. I slažem se skroz na skroz – bilo bi lijepo Mediteran obići pješke.

[stvar]

Crveni Karton - Ko nam je slomio krila?

Crveni Karton - Ko nam je slomio krila?

(link za pjesmu) Za večeras nešto čvršći zvuk koji nam dolazi iz Kruševca. Dobar balans između laganih djelova i dobro odvrnutih gitara. Angažovani tekst o mladosti bez perspektive, pankerski jak i pravo u glavu. Kad se samo sjedi kod kuće bez posla dok roditelji rade, nema radosti u takvoj mladosti, samo bijes i ljutnja. Čeka se trenutak da se završe škole pa da se ode vani – sloboda je pojam koji niko ne shvata. Ipak na samom kraju pjesme dok stihovi odlaz u fade-out, pomalja se nešto drugačija poruka „Ko nam je slomio krila/ Nikad niko“. Možda opomena da nas ne mogu tek tako slomiti, da nismo baš toliko bespomoćni, da se treba za svoje mjesto pod suncem uvijek nanovo boriti.

[stvar]

AC/DC - Shot In The Dark

(link za pjesmu) Davne 2009, moj najbolji prijatelj @dukaaleksandar me nagovarao da idemo u Beograd, na koncert AC/DC. A meni se nije išlo. Slušao sam ih kao tinejdžer, ali sam ih otpisao čim sam završio srednju. Kao, to je prejednostavno, vrte tri ista rifa non-stop, i još matori ljudi a oblače se kao klinci. Neodlazak na njihov koncert te godine mi je bila najveća greška u karijeri slušaoca i pratioca muzičkih zbivanja, jer je ova australijska družina te godine razvalila u Beogradu i potvrdila reputaciju svjetske koncertne atrakcije. I dan danas, da bih se iskupio za taj propust tadašnjeg sebe, 40-o godišnjeg „prepametnog“ tinejdžera u dubokoj ilegali, pratim to što rade. Naučio sam da cijenim energiju kojom zrače, jednostavnu direktnost njihovih pjesama i da se nadam da ću imati prilike da ih vidim negdje uživo – da ispravim staru grešku. Ova pjesma im je objavljena prije neki dan i tipičan je primjer njihovog rada. Nema tu puno filozofiranja, drmni jednu ljutu u mraku, odvrni pojačala do kraja, ožeži po gitari i raspali po bubnjevima. Rock'n'roll energija.