Pjesma koju si mi pokazao kada smo se upoznali
Sada govori našu priču
Pogotovo onaj tvoj najdraži dio
“sometimes love is not enough and the road gets
tough, I don't know why”
ojovivo

pixel skylines
Doug Jones
𓃗
macklin celebrini has autism

Kiana Khansmith
tumblr dot com

izzy's playlists!
art blog(derogatory)
One Nice Bug Per Day

if i look back, i am lost
I'd rather be in outer space 🛸
No title available
Fieri Frames
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
official daine visual archive
Cosmic Funnies
★
noise dept.
Color Me Curious
seen from Argentina

seen from United Kingdom
seen from Bangladesh
seen from Germany

seen from Türkiye
seen from Germany
seen from Germany
seen from United States
seen from United States

seen from Türkiye

seen from Venezuela

seen from United States
seen from Türkiye
seen from Malaysia

seen from United States
seen from Vietnam
seen from India
seen from United States

seen from Switzerland

seen from United States
@neobjasnjiva
Pjesma koju si mi pokazao kada smo se upoznali
Sada govori našu priču
Pogotovo onaj tvoj najdraži dio
“sometimes love is not enough and the road gets
tough, I don't know why”
Bila mi je sve. Moja najbolja drugarica. Moj oslonac i utjeha u svakom trenutku zivota. Bilo je tu prijateljica i pored nje, ali bas za nju sam mislila da je dozivotno. Svaki detalj u mom zivotu je znala, zajedno smo plakale, ali puno vise se smijale. Uljepsavala mi je svaki dan, pored nje mi nikad nije bilo dosadno. Ma svi su znas znali kao "one dvije nerazdvojne". Gdje sam bila ja, tu je bila i ona inace nesto ne valja. Bila sam budala koja je mislila da ce to trajati. Pa zar nisam vec naucila da oni za koje se najviše vežem prvi odu? Samo eto, voljela bih da znam razlog zasto je osoba koju sam voljela kao da je moja krv, samo tako, iz cista mira, bez objašnjenja, bez odgovora koji sam tako silno željela... odlucila da ode. Nema veze, nebitno, ja njoj i dalje zelim svu srecu svijeta gdje god da je, s kim god da je i koga god da smatra većim prijateljem od mene. 💛
I make no apologies for how I chose to repair what you broke.
Na kraju, sve što je ostalo je šapat onoga što je nekoć bio vrisak upomoć.
Ja sam bila sretan, ali tog dana sam umrla. Vidjela sam taj isti pogled u njegovim ocima, samo sto ovaj put ja nisam bila u odrazu. Mozda sam te i mogla ljubiti, grliti, mozda sam te i mogla voljeti, ali price poput takvih nisu suđene za mene.
Marina Tucakovic se probudila i odlucila napisat najbolju pjesmu na svijetu i dala Ceci da ju otpjeva.
Ceca-Da raskinem sa njom
i iznenada se desi nešto očekivano. tada znaš da će se stvari promijeniti. i promijenile su se. od tada, ništa nije isto. iznenada shvatiš da se sve završilo puno ranije. pa se onda sjećaš kako je sve zapravo počelo. i znaš, koliko god da pokušavaš, nikada nećeš imati isti osjećaj. i tada, u tom trenutku, shvatiš da se sve događa samo jednom u životu.
rekao si da želiš pobjeći od svega.
ajde, nastavi, na izlazu iz svega smo zajedno.
ali znaš, nikada nisam rekla da moramo pokušati biti nešto.
mislim, kako da očekujemo biti nešto kada se ni jedno od nas dvoje ne trudi da budemo?
nisam imala vremena skupiti snage da ostanem bilo gdje.
ali,
uzeo si dio mene bez da sam primjetila.
mislim da želim. ti i ja, daleko od svih.
it's not broken, you just have to put the pieces back together
iako nisam,
drago mi je što sam u tvojim očima i dalje ista
i molim te ne odlazi
prije nego što se vratim nazad na staro
jer jedino ti vidiš
kada u sebi ginem
i podsjećaš me da nisam sasvim izgubljena,
samo ukradena od strane loših misli
ali sve što je ukradeno može biti vraćeno
ako se netko dovoljno potrudi za to
nadam se da hoćeš,
da ćeš me vratiti
U tvojim očima sam, nakon Bog zna koliko vremena, vidjela život.
Ti tako njen, a ja tako tvoja
ja voljet cu te samo nocas
sutra ne znam tko si ti
jel znate onaj osjecaj kad zelite poljubiti nekoga toliko jako ali znate da to nije ispravno?
Želim da mi držiš kosu kada popijem previše, da me nosiš kada ne mogu hodati, želim da me držiš za ruku kada budem tužna, želim da mi makneš kosu s lica kada pričamo, da me poljubiš u obraz kada me vidiš, da me pitaš da li mi je hladno iako će moj odgovor uvijek biti ne, želim da me grliš dok se raspadam, da dođeš kada svi odu. Želim da se smiješ na moje fore, da primjetiš da nemam upaljač i upališ mi cigaretu. Želim da me ne želiš pustiti da idem sama kući po mraku. Želim da si opušten sa mnom. Želim da sam jedina, da si jedini. Da dođemo jedno drugome kada mislimo da svijet nije za nas. Da mi kažeš kako su mi oči lijepe na zalasku sunca i da gledamo kasno u zvijezde. Želim da u masi gledamo jedno u drugo. Da možemo biti jedno drugome rame za plakanje. Želim se osjećati cijelom pokraj tebe.
Znaš, činjenica je da te ona zapravo nikada nije ni trebala. I na kraju, shvatit ćeš da si zapravo ti koji si trebao nju. Bez obzira što te voljela, navikla je da ljudi odlaze. Sve što je htjela je da joj daš bar minimum sebe, malo truda, i nisi to mogao. Navikla je biti ostavljena. Iako boli, preboljet će. Ona je tip koji ima intenzitet na koji ti nisi navikao. Ona je doza realnosti na koju nisi spreman. Provela je toliko vremena misleći da je to mana, no sada razumije koliko je to posebno. Ona je ona koju makneš od sebe, pa nakon toga razmišljaš o njoj godinama. Možda ona nije dovoljna za tebe, možda ona nije ono što želiš, ali vjeruj mi, tražit ćeš ju u svakoj idućoj. Ali nikada nemoj zaboraviti - nije te trebala, odabrala te je.