Izaberi svoju pustolovinu
Dragi čitaoče, ovo nije običan blog-post. Ovo je priča u kojoj si glavni junak - ti! Od tvojih izbora zavisi kako će se događaji odvijati. Imaš slobodu da biraš između čak šest različitih krajeva! Dovoljno je samo da pratiš uputstva na kraju svakog pasusa. Dakle, da počnemo.
Napolju je hladno, praznično veče i tebi je pomalo dosadno. Sediš ispred monitora svog kompjutera i meditiraš gledajući u desktop. Istini za volju, imaš dosta toga da uradiš za sutra, ali ti se baš nikako ne radi. Gasiš program koji ti služi za rad i pališ neku od svojih omiljenih društvenih mreža.
U masi postova koji histerično čestitaju praznike / pljuju religiju, primećuješ da je jedan od tvojih drugara (s kojim se znaš od ranog detinjstva) šerovao link ka članku iz domaćih novina.
Članak se, očigledno, na vrlo bombastičan i tabloidan način bavi temom koja ti je inače bliska. Odmah nakon pročitanog naslova u linku - pobesniš!
Sada je trenutak da odlučiš kako će priča dalje teći! Izaberi neku od ponuđenih mogućnosti i prati uputstva!
1. Zatvaraš tab sa društvenom mrežom i vraćaš se svom poslu, dosta je bilo gubljenja vremena na gluposti. /Ako si se odlučio/la za ovu opciju, tvoja pustolovina se ovde završila. Kraj./
2. Ne pada ti na pamet da klikćeš na link. Užasno te je iznervirao i taj tvoj drugar što je uopšte šerovao takvu glupost. Svađaš se sa njim u nizu komentara ispod linka, padaju i neke teške reči. Na kraju ga blokiraš. Zoveš vašu zajedničku drugaricu da joj se požališ na kretena i vaš razgovor traje do duboko u noć. /Ovde se takođe tvoja pustolovina završila. Kraj./
3. Članak te je zainteresovao. Klikćeš na link da vidiš o čemu se tu radi. Nemoguće da je novinar baš toliki debil. /Nastavi da čitaš dalje./
Klikćeš i otvaraš link sa člankom. Tekst je, pored toga što nema veze sa realnošću, vrlo zlonameran, pa i nepismen. Jedva uspevaš da ga pročitaš do kraja, boreći se sa morem gramatičkih i pravopisnih grešaka koje niko nije imao vremena ili volje da ispravi. Autor izvrće činjenice tako da tekst zvuči vrlo argumentovano, a ti znaš da je argumentovan tačno koliko i ona priča o selu na jugu Srbije u kojem već decenijama žive u slozi Tito, Sloba, Hitler, Draža, Tesla i Elvis.
4. Revolitrano zatvaraš browser. Vrati se na opciju 1.
5. Revoltirano zatvaraš browser, shvataš da u ovoj zemlji nešto mora da se promeni, sa tavana vadiš stričevu ratnu opremu koja je ostala još iz '90ih i ideš na ulice da "pokreneš stvari". Izbodeš nekoliko ljudi na dočeku Nove godine. Posle nekog vremena policija te pronalazi, hapsi i pokreće krivični postupak protiv tebe. /Ovde se tvoja pustolovina završila. Kraj./
6. Revoltirano skroluješ članak do dna stranice da vidiš kakvi su komentari. /Nastavi da čitaš dalje./
Komentari su, sasvim sigurno, još zlonamerniji i nepismeniji od samog članka. Sa nekima se ne slažeš, sa nekima se čak i slažeš (iako su u celini napisani caps-lockom), a autore nekih od njih bi udarao/la ciglom u glavu dok im se mozak ne pretvori u kašicu za bebe-zombije. Ipak, među svim tim komentatorima izdvaja se jedna budala koja te posebno nervira i predstavlja sve što, po tvom mišljenju, ne valja u ovoj državi.
7. Iako smatraš da si bolja osoba od 99% te proklete marve koja komentariše, i sam/a dodaješ svoj komentar. On je obiman, detaljan, prepun kvalitetnih opservacija, temeljitih analiza i dobronamernih saveta autoru članka, kao i ostalima koji su komentarisali. Nakon postovanja, osećaš se dobro. Kao da si obavio/la neku veliku misiju. Zatim odlaziš u kuhinju, otvaraš frižider i jedeš, jedeš, jedeš, jedeš kao da ti je to poslednji obrok u životu, jedeš kao da će svaki zalogaj da ispuni po jedan deo bolne praznine koju osećaš u svojoj krhkoj duši. Prestaješ tek kada te uhvati hiperglikemični san nakon što si progutao/la i poslednji deo novogodišnje torte zaliven posledjom kašikom novogodišnje ruske salate. /Ovde se tvoja pustolovina završila. Kraj./
8. Odgovaraš na komentar idiota koji te je iznervirao. Vaša svađa se nastavlja i u narednih 30 postova. Na svaki tvoj pametni komentar koji bi trebalo da ga zakuca, glupi trol ima neki vickasti odgovor koji gomila ljudi lajkuje jer u njemu ti ispadaš mnogo veći idiot nego što je on. Negde oko 31. posta, osećaš kako ti ponestaje snage, leva ruka se koči, pakleno te boli leva strana grudnog koša, a stvarnost se muti i preliva u hiljadu boja dok zvuci petardi iz komšiluka postaju sve udaljeniji. /Ovde se tvoja pustolovina završila. Kraj./
9. Provedeš nekoliko trenutaka u neverici, a onda shvatiš da postoje svakakvi ljudi, da su oduvek postojali, a Internet ih je samo izvukao na površinu. I to nije tvoj problem. Ipak, nakon nekoliko dana, rešiš da napišeš tekst na svom blogu o celom tom iskustvu. To, svakako, neće promeniti stanje u zemlji, domaćem novinarstvu ili glavama stanovništva, neće čak ni pročitati mnogo ljudi, ali će tebi biti lakše. Zdravije je od prejedanja ili prozaka, takođe.
Osim toga - odlučuješ da više NIKAD ne čitaš komentare ispod članaka u novinama. Kad kažeš "nikad", misliš "ponekad". Šta sad, dešava se.
/Ovde se tvoja pustolovina definitivno završila. Kraj./