Stvaranje
Rodio sam se u suton iz mrtve zemlje u svet kontrasta, gde pepeo pada kao sneg. Rođen sam bez očiju i bez boga, samo zato da ih pronađem. Rečima stvorio sam oči, i ne vidim ništa osim tame. U tami našao sam Boga i prihvatio ga kao svog. Tiho i prekriven senkom, prolazim kroz crne rupe, sam, bezosećajan i mrtvog pogleda.
Na prevaru ukrao sam vatru, samo za sebe, odmah sam bio uhvaćen, Postao sam pesnik osudjen da budem dželat lepote, da se pod mojim otrovnim prstima stvara večni mrak. Boje se stapaju u crnu, Zauvek urezane reči sahranjuju svu svetlost. Postao sam najveći pisac reči koje ne znače nista. Sam stvorio sam tamu koja me je stvorila i sam stvorio sam boga koji me je osudio.













