U kutiji pod krevetom još uvek
Stanuje nešto požutelih slika.
Mladost, osmesi, prošli vek
I jedan akvarel poznatog lika.
Mrve hrabrosti retko skupim,
A kad poslednja kapija odbrane nestane,
Kartu za bioskop prošlosti kupim
I njeno oko u moje stane.
Ponovo tramvaj kruži oko Slavije,
Nad gradom oblaci dremaju,
Bluz malih koraka u glavi je,
Na uglu kod pozorišta stojim,
Večeras igraju Glembajevi, Krleža.
Srcem otkucaje sata brojim,
Dok čekam da dođe od Manježa.
Iznajmljena soba u dnu dvorišta,
Jedan krevet i poster glumca iz novina.
Nama sem nas nije trebalo ništa,
Možda koja kap belog vina.
Al` Neko je nemaran sve srušio,
Na lošem mestu presek`o špil.
Rasparao život pa pogrešno ušio,
Neko je rđav sklopio dil.
Sad mi ponekad Hadson glumi Dunav.
Ko šmirant bedno krade mi noći.
Ponavljam samo: I ovo će proći, kad tad će proći.
-Dušan Stojanović, pjesma iz zbirke “Radost i ljubav”, posvećena Žarku Lauševiću