svi mi živimo u svojim malim svjetovima, u svojim privatnim svemirima.
seen from United States
seen from United States
seen from Ukraine
seen from Argentina

seen from Canada

seen from Germany
seen from United States

seen from Singapore
seen from Türkiye
seen from China
seen from United Kingdom

seen from Australia

seen from United States
seen from United States
seen from Australia
seen from South Korea
seen from China
seen from United States
seen from China

seen from Algeria
svi mi živimo u svojim malim svjetovima, u svojim privatnim svemirima.
Život?! Smisao života? Smatram da živimo u jednoj velikoj iluziji i zabludi, da je ovo tek mali djelić onog što nas čeka. Vjerovatno ne razmišljam kao većina svoje generacije, ali iskreno, ja sam ponosna na to. Zašto većina teži ka istome, zašto većina želi da bude isto? Zar nije bit života, proživjeti, osjetiti, voljeti, spotaknuti se, nastaviti i uspjeti? Zašto se ograničavamo? Zašto nešto smatramo nemogućim? Ako nešto želimo, zašto to ne bi i ostvarili, šta nas to spriječava? Zar nije jedan život? Naravno, lako je to sve reći, ali ako imaš osamnaest i shvatiš smisao života na vrijeme onda je sve lako. Ja sam ga odlučila proživjeti i ne zaustavljati se. Odlučila sam da budem kao leptir. Možda se pitate zašto baš leptir, ali evo objasniću. On živi samo 24h, dakle njegov život traje toliko, zar nije to malo prekratko?! E pa vidite, on to ne zna, a tako ni mi ne znamo koliko nam je određeno da živimo. Zar ga nije prelijepo vidjeti kako leprša u vazduhu, kako obljeće sve, ne zaustavljajući se, samo ide, ide u nepoznato i onda paf, nestaje, gasi se. Jezivo, zar ne?! Postoji nekoliko stvari koje niko ne može da ima osim vas: vaš glas, vaš razum, vašu priču i vašu viziju. Zbog toga ih napišite, nacrtajte, gradite, igrajte se i plešite sa njima i živite onako samo kako vi možete. Izaberite put koji vi smatrate pravim. Ne obazirite se na tuđa mišljenja. Sebi morate biti na prvom mjestu, jer nikom drugom nikada nećete biti. Hoćete li vi lepršati? U životu ima i gorih stvari od strija, celulita, dlaka, peruti i bubuljica. Zovu se proračunost, pakost, hladno srce i nevjera u sebe. Onda dođu dani kada shvatiš da je važno samo ono što se ne da kupiti. Ljubav koja ne zna za uslove, vjera sa kojom zaspiš i budiš se, nada koja posljednja umire. Držim se toga da sve što se dešava, ima svoj razlog, pa bilo to dobro ili loše. Naravno, meni i loše ima pozitivnu stranu, jer me čini mudrijom i jačom. Kažu, kakvo ti je razmišljanje, takav ti je i život. Zašto onda birate tamniju stranu života?! Zašto se prepuštate tami? Zašto, ako je život samo jedan?! Zašto ne lepršate? Zašto ne živite za trenutak? Ne volite kišu? A znate da poslije kiše dolazi Sunce? Da li bi bilo toliko zelenila oko nas, toliko veselih boja koje nas čine živima da nema toga?! Sve ima svoj razlog, pa tako i tvoj život. Lepršaj.
Pa, ne događa se ništa. Stojim.
Stangiram. Samo postojim.
Mila moja, postojati je najteži ljudski zadatak i
najveća privilegija u isto vrijeme.
Ja ne mogu živjeti drugačije nego po srcu, a vi živite po pravilima.
nemoj da propustiš život zbog toga što nemaš sa kim otići na kavu,na more,u Pariz. Idi sama ženo bre, i ne trebaš da brineš šta kaže svijet.
Nadam se da ćemo svi pronaći nekog tko priča "naš" jezik tako da ne moramo provesti život prevodeći svoju dušu.
Vjerujem da nijedan dan u životu nisi živjela za sebe.
...voli jučer, voli danas i sutra. Voli jutro, doručak, svoj izgovor, svoj rukopis, svoju smotanost u matematici i kuhinji. Voli krivine na cesti i u životu, voli svaku životnu rupu na koju naletiš i sve one s kojima ćeš životne rupe ispuniti. Voli sebe u porukama na koje iste sekunde odgovoriš, pozivima na koje se nikad me javiš, golog vrata i ugrijanih stopala.
Voli se
Ljubi se.
I čuvaj se.
I ne brink ako nemaš nikoga kraj sebe da te voli baš takvog kakav jesi. Imaš život koji ti je poklonjen, a nije li to najveća ljubav?
Da živiš i voliš život.
Da voliš i živiš ljubav.