and the forest will echo with laughter @tnttnt - Tumblr Blog

Šta sam to imao od života? nečiju kosu….nečiju ruku… i jedno srce ustrepelo. I dva tri osmeha tiha i prosta. Sve je to ponekad tako malo. Sve je to videćes sasvim dosta.

Mika Antic

Kada bih još jednom mogao proživjeti svoj život U tom životu više bih grešaka činio Bez želje da budem tako savršen, Više bih se opuštao. Bio bih budalast više no što sam bio, I doista bih vrlo malo stvari Uzeo k srcu. Manje bih držao do čistoće. Više bih živio s rizikom, više na putu, Više bih gledao sunčeve zalaske, Više na gore se penjao, više rijeka preplivao. Posjetio bih ona mjesta gdje nikad nisam bio, Jeo bih više sladoleda, manje graha, Imao bih više stvarnih problema A manje onih zamišljenih. Bio sam jedan od ljudi koji žive S razborom i s pažnjom u svakoj minuti Svoga života; jasno pri tom je bilo i Sretnih trenutaka. Al’ kad bih se vratio opet nastojao bih tada Ostvariti samo ugodne trenutke. Ako ne znate to, sav život je u tom U tim trenutcima samo; Nikad ne gubi sadašnjost. Bio sam onaj koji nikud nije išao Bez toplomjera i termofora uza se , Ni bez kišobrana i svega što štiti. Kada bih ponovno mogao živjeti Bosonog bih hodao već početkom proljeća I završio tek u jesen. Više bih se okretao na vrtuljku I promatrao više svitanja, S više djece veselo se igrao, Kada bih drugi put živio. Ali, da, sad je meni osamdesetpet I znam da odlazim…

-Jorge Luis Borges

ellacalm

“You’re gonna love it.”

“What?”

“The world.”

Room (2015)

violentwavesofemotion-deactivat

I like to serve; I do not like to be a slave; slave to my past, slave to my future plans, slave to my faith, to my doubt, to my hatred, or to my love. If I like to serve, whether a creature or a thought, and to renounce myself through love, I intend that the lease, freely consented to, should be constantly renewable and that reason or love should constantly dictate the clauses to me anew.

André Gide, from a journal entry featured in The Journals Of Andre Gide Vol II 1914-1927 (via violentwavesofemotion)

hellyeahstevebuscemi

Horace and Pete

jonamgarcia

As humans, we waste the shit out of our words. It’s sad. We use words like ‘awesome’ and 'wonderful’ like they’re candy. It was awesome? Really? It inspired awe? It was wonderful? Are you serious? It was full of wonder? You use the word 'amazing’ to describe a goddamn sandwich at Wendy’s. What’s going to happen on your wedding day, or when your first child is born? How will you describe it? You already wasted 'amazing’ on a fucking sandwich.

Louis CK (via jona012)

abstractassholetwo

The world is too noisy and distracted to probably ultimately survive. Everyone needs to shut the fuck up. The answers are in the silence. Monks set themselves on fire to protest and to make this point. Just consider it.

Garry Shandling (via abstractassholetwo)

escorpia

travel-story

cultweave-deactivated20180815

micdotcom

surrealism

La liberté menacée (The Threatened Freedom*) by Felix Labisse. Oil on canvas.

did-you-know

Comedian Scott Rogowsky created a series of fake book covers, took them on the subway just to mess with people, and recorded their reactions. Memorable titles include: ‘Human Taxidermy: A Beginner’s Guide,’ 'Slut-Shaming Your Baby,’ 'Mein Kampf for Kids,’ and 'Definitely Not Porn.'

Source Source 2 Source 3

Čovjek nikad ne može znati što treba željeti, jer živi samo jedan život i nikako ga ne može usporediti sa svojim prethodnim životima, niti ga u sljedećim životima popraviti. Nema nikakve mogućnosti da se provjeri koja je odluka bolja, jer ne postoji mogućnost usporedbe. Čovjek sve proživljava prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi život ako je prva proba života već život sam?

Milan Kundera ‘’Nepodnošljiva lakoća postojanja’’