sve ove godine

uzgajam cvijeće, takoreći ja sam botaničar hahahahaha da to sam ja moraš da znaš kako lijepo lažem

[besjede]

Intruzivne dileme

Sad bih odjurio u drugi grad

U drugi život i bio drugi ja

Razbio telefon čekićem

Bio nedostupan svima zauvijek

Upoznao neke nove ljude

Lutao nekim nepoznatim sokacima

Dao sebi novo ime

Živio bez plana i brige

Spavao na klupi ili betonu

Pravio poteze i skupljao poreze u hodu

Bez milosti sa svima

Bez milosti ikome

Ne vezat se ni za šta i ni za koga

Prva pogrešna šamar

Druga pogrešna nož

Ne bih daleko tako

Ali ni ovako neću daleko

Pitajući se

Za šta živim

I šta sve od mene krije još

Dok ja spavam mirno

I jedem tanjire pune laži

Posoljene s malo istine

Kome sam se dao cijeli

Puknut ću ako se malo jače pritisnem

Razmišljam o odlasku bez pozdrava

Bez razloga, bez upozorenja i bez ćao

Puno je ljubavi, povjerenja je malo

Ne osjećam se zdravo

Osjećam se istrošeno i slabo

Razloga je malo da vjerujem u slučajnost

U sitne greške i koincidencije stalne

Odvezat ću se s lanca

Možda poletim, možda padnem

Ne stoji mi tacna i smrde mi priče

Ovo je moj problem, to se tebe ne tiče

Ne tuguj jer me nema

Druguj s lažima u sitnim satima

Istina je sveta

Karma je uvijek sve svakom vratila

[besjede]

Ispratna dova

Ja i pljujem i psujem i tučem i lažem kad kažem da ću biti bolji

Ja ne znam šta hoću i ne znam kud da krenem jer sve vrijeme priželjkujem da nemam kad

Svaki dan mi se čini ko da sam sve više sam, a malo je onih koji ne znam i kad je tu pored mene ona ja sam malo bolje

Kad je pored mene nema nisam više sam nego protiv svih, a to znači i sebe i nje same

Kako da sve stane i koje rane trebam da obnovim, koje greške da ponovim da opet na istu tačku dođem

Neću na istu tačku,

ja samo hoću jebenu tačku

na kucanje svog srca i na udah svojih pluća

meni je previše svega

već stvarno predugo

ovo su moji zadnji dani

i ovo su neke moje odluke

volite me i kad me ne bude

dignite ruke i molite

da se tamo sretnemo

ovdje mi se ne da

odlazim jer sebe volim

meni je dosta i sedmina

ne treba svako živit

život jedan

[besjede]

Trebao sam da šutnem stolicu

Jesam pogan ne do dragi Bog nikom

Toliko divljine u meni i nikad pripitomljen

Odgrizem uho da ne slušaš patetiku

Iskopam oko jer ne razumiješ estetiku

Kad su noći teške sam na anestetetiku

Moja sudbina se vozi u ljevicu i desnicu

Promašio život, volio bih da imam opet 15

Promašio život, volio bih da nemam nikad 15.

[besjede]

Vesvese

Šta da radim kad u glavi čujem glasove

Pa ja nisam lud, to su one, one mi šaputaju

Govore šta sam kriv ostao i govore koliko sam ih koštao

Kažu da im falim kažu da će čekat

Kažu kako žale što nekad neće biti nikad više

ugasim glasove i gledam

užasne slike, pa to glasovi iz glave mnogo vole

da bi ubacili svoje snove od jave prave noćne more

ne znaju za bolje, a mene žele da izmore

iz borbe nove za život novi onaj koji želim onaj koji vrijedi

glasovi u glavi ubjeđuju

da je svaki od njih onaj koji vrijedi

a kad čuješ puno glasova kojem se odazvat

razum mi je upitan jer sve je ovo kazna

znam ko mi je reko da me voli danas

znam ko mi je to rekao i prije 147 dana

znam koja je noćas u krevetu uplakana i sama

znam koja ni ove noći neće moći spavat

znam da bijeg im je da mi se prospe glava

ajde koja će prva da joj kažem hvala

koja je od vas hrabra

sve ste pičke

sve lažete i sve ste plitke

jer samo ko je plitak kad duboko srlja neće da mlatara nogama

zloglasna je jedna nikad nije izašla iz programa

šapuće mi stvari strašne lude

na samo još sat mi se ponovo nude

ja sam nigdje, a trebao bih da budem svugdje

[besjede]

Fotograf sa čistom namjerom

Kad bih uzeo da fotkam svako mjesto

u kojem sam imao lijep trenutak

zaboljele bi me noge i bateriju bih punio devet puta

jer neka mjesta su mi donijela previše lijepih trenutaka

pa bih za svaki trenutak kojeg se s vremenom sjetim

okinuo po još jednu fotografiju

vrtio bih se u krug i obilazio sve

vraćao se nazad jer vidio sam sve

toliko lijepih trenutaka na istom mjestu

a sa drugim osobama ga dijelim

a tačno bih znao ja kome je koja fotografija posvećena

a i oni bi svi za istu asocirali sebe mnogo puta

mislili bi da živim u jednom trenutku

da sam na infuziju od jednog sjećanja spojen

a ne bi znali

da su samo komparacija istog spleta okolnosti

u drugačijim vremenima i drugačijih atributa

zato nije bitno gdje si nego s kim si

ili da je stvarno bitno s kim sam

slikao bih ljude

a ne mjesta

a meni se slikaju mjesta

možda je bitno i s kim si i gdje si