-Vruće-hladno igrice, ne igram.
-Volim te-ne volim impulsivno rečeno, ne razumem, niti ću.
-Zašto se nisi javila, a sad se javljaš- emotivne manipulacije ne prihvatam. Sasvim dovoljno.
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
occasionally subtle
taylor price
Xuebing Du
ojovivo
Sweet Seals For You, Always
cherry valley forever
★
almost home
Misplaced Lens Cap
Sade Olutola
PUT YOUR BEARD IN MY MOUTH

No title available

No title available

tannertan36
untitled

titsay
Claire Keane
Game of Thrones Daily
The Bowery Presents
seen from T1

seen from Venezuela
seen from New Zealand
seen from Malaysia
seen from Bangladesh

seen from Singapore
seen from United States
seen from Brazil
seen from United Kingdom

seen from Türkiye
seen from Algeria
seen from Canada

seen from Malaysia
seen from India

seen from United Kingdom
seen from Brazil
seen from Ecuador

seen from Belarus

seen from United States
seen from Saudi Arabia
@iamonlywoman
-Vruće-hladno igrice, ne igram.
-Volim te-ne volim impulsivno rečeno, ne razumem, niti ću.
-Zašto se nisi javila, a sad se javljaš- emotivne manipulacije ne prihvatam. Sasvim dovoljno.
Mi ne starimo linearno. Ostarimo odjednom, u onoj jednoj sekundi u kojoj shvatimo da se neke stvari više nikada, ali baš nikada, neće ponoviti.
Nije problem što vreme leti, problem je što sam ja ostala na čekiranju prtljaga.
Zvezde koje gledamo u noći možda su mrtve već milion godina. Lepo je znati da svetlost nastavlja da putuje i kad više nema ko da je šalje.
Ona koja poseduje mozak, to u prvi plan neće da istakne. Sve se vidi. One koje ga ne poseduju, ističu sve drugo
Postoje ljudi koji nikada nisu ni postojali. Ja sam ih izmislila.
Nije kriva kap što se čaša prelila
Poverenje retko umire od jedne velike laži. Češće se umori od previše malih nedorečenosti…
-Kako si?
-Hendikepirana romantikom... Takav neki dan .
Rodi sebi korenje....i nauči ga da hoda
Postoje pitanja koja vreme ne ume da utiša. Zašto nam najviše nedostaju upravo oni koji ni svojim prisustvom nisu umeli da utišaju čežnju koju su probudili? Možda zato što nisu živeli u našem životu. Živeli su u onom tihom predelu duše gde vreme nema vlast, a rastanci ne znače odlazak
Sad nešto razmišljam koliko je meni zapravo malo potrebno za sreću. Malo više para, malo više slobodnog vremena, malo više putovanja i to je to. Samo malo!
Najteže nije pustiti nekoga koga voliš… Najteže je pustiti onu verziju sebe koja je verovala da će ljubav, sama, biti dovoljna. Postoji trenutak kada shvatiš da više nisi umoran od čekanja drugoga, već od gubljenja sebe… od života između nade i razočaranja, u kojem duša polako zaboravi kako se diše. Ko se jednom bos vraćao iz sopstvenih ruševina, nauči da mir više nikada ne stavlja na kocku. Neke se ljubavi ne završavaju zato što nestanu. Samo prestanu da budu mesto u kojem možeš da sačuvaš sebe. I tada odlazak nije kraj. To je najtiši, ali najhrabriji povratak sebi.
Po nekom mom skromnom mišljenju, nož se u leđa najlakše zabode iz zagrljaja.
najlakše bi bilo podići ruke i otići, ali to onda nije ljubav
- Ljubavi, kako bi me opisao u pet reči?
- Sačuvaj me Bože i sakloni.
Samo da znate da postoje zene koje ne žele muški novac.