fluorescent adolescente

people empty me. i have to get away to refill.

[edoardojazzy-deactivated2025012]

January, 1953, New York, NY

@Vivian Maier

[flowerytale]

Sylvia Plath, from The Unabridged Journals of Sylvia Plath

[obicnoneobicna13]

[tryagainpersonal]

Ostuni Italy

By V.V.

[obicnoneobicna13]

Zavali se na vriću

Pridruži mi se u popodnevnim mislima

Zapali cigaretu i pusti misli da plove

Nebom oblacima prepunim

Pusti se

Opusti se

Prepusti se

[obicnoneobicna13]

[obicnoneobicna13]

[obicnoneobicna13]

[obicnoneobicna13]

Exploring the unexplored

[obicnoneobicna13]

sjena ili svjetlo života?!

[santamariadellasalute]

prstima prelazim po papiru

jer sam već odavno zaboravila

kako da posložim riječi kojima bi objasnila

zašto me ima premalo tamo gdje se trenutno nalazim

i zašto me ima previše tamo gdje me nikada biti neće

[obicnoneobicna13]

[vivianmaier]

[obicnoneobicna13]

come here, and fly with me

[obicnoneobicna13]

[obicnoneobicna13]

Uz skroz melankolične zvukove

Pokušavam se ne prepustiti melankoliji

[pogledaj-dom-svoj-andjele-deact]

- U ove kasne noćne sate,

čovjek prevrće konce sudbine

i razmišlja o smislu svega.

Možda su neke stvari

mogle završiti bolje

da smo bili hrabriji,

odvažniji, mrvicu uporniji.

Možda je ljubav mogla trajati

da smo pokušali još jednom.

Kopamo po uspomenama

i otvaramo stare rane,

jer poslije ponoći sve je tiho.

Sve posustaje

i cijeli život nestaje

pod svjetlom ulične lampe

i mirisom svježe noći.

Možda bih lakše živjela

da te nisam pozvala onda

kada sam osjetila da mi se

tlo pod nogama ruši

i priznala ti sve.

Sve ono što mi leži na srcu.

Možda bi naša priča

imala sretan kraj

kao u bajkama i filmovima

da si se trudio više

i volio malo jače.

Možda bismo bili vječni

da smo se upoznali

pod sjajem zvijezda

i pogledom mjeseca.

Možda...

Ignoriši moje pozive i poruke

u ove sate,

jer zaista,

ništa dobro se ne dešava

nakon dva ujutro.

[sapphoisms]

“It is a muggy August morning and the air in the room is still. Well over half the year has gone by already, which is a worry. I wanted to make something of myself this year. There’s still time, I think. Definitely some time.”

— Yrsa Daley-Ward, “The Terrible” 

[qngelina]

Ruka pored ruke

Jednoga dana, (pocela sam da pisem ovo kao da je ovo nesto slicno bajci... po pocetku mozda i jeste nesto slicno, samo sto ovo nema srecan zavrsetak).

Ja u sorcicu i majici na bretele usla sam,

u tramvaj i videla,

videla nesto zbog cega je srce krenulo da mi lupa ,

lupa kao pred test iz matematike,

videla,

nikoga drugog,

videla sam tebe.

Ti sa slusalicama i naocarima,

tako sam zamisljala one tako reci ,,cool" likove,

Mislila sam da ja nisam dovoljno dobra , ali

u dubini duse znala sam,

znala sam,

da smo jedno za drugo.

Ja pridjoh blize tebi,

i stavih ruku pored tvoje,

ti dizes pogled i pomeras ruku,

razocarana ponovo pokusam,

ali u tom trenutku ,

odlazis kod druge devojke,

i kreces....

kreces da mi se smejes u facu,

Nikada me procena nije prevarila,

pa do sada.

napolju krece pljusak,

da li je to bila kisa ili moje suze

Da li mozda placem?