19.12.2021.
Zagreb
Trenutno je 02:10, na nekom sam kompjuteru u Zagrebu i poželio sam da pišem o tebi. Mnogo mi fališ ovdje i želim da si sada ovdje pored mene, da smo zajedno, da gledamo zajedno grad i da uživamo u pogledu, gradu, njegovim svjetlima i ljudima koji prolaze svakim ćoško, ali da ipak pronađem ulicu u kojoj nema nikoga da te povučem tamo, privijem uz zid i počnem polako ljubiti po usnama i vratu, lagano govoreći ti da te volim neizmjerno i da si nezamjenjiva. Fali mi znaš? Jedva čekam ovako doći s tobom ovdje ljubavi moja, zaslužuješ to i zaslužuješ mnogo mnogo više...
Kako sam ja tvoj hm? Jedna pjesma “Od ljubavi jače”, nije mi bila nešto posebno draga, ali nekako sam u tom jednom momentu pri slušanju te pjesme razmišljao o tebi (nije kao da non stop razmišljam o tebi ali hajde), i jednostavno sam se odlično osjećao, presretno i iskreno, malo mi je falilo da suzu pustim od radosti jer imam TEBE u svom životu.
Volim te i jedva čekam da te vidim u našem gradu, Sarajevu.