Leti...
Leti…
Ako se u kasno letnje veče popne na visinu, skoro vrh litice krova poslednjeg sprata zgrade, tada kradom otvaraš pogled filigranske kutije kretanja, kasnih poslednjih prolaznika. Ta noćna predstava može se preliti u bilo koga i bilo šta, jer se iz ptičije perspektive istina ne vidi i ne traži. Samo lagani letnji miraži, opojni kratki zanosi, bez obaveze, bez kore stvarnosti. Sočni zalogaji…
View On WordPress










