seen from Malaysia
seen from Philippines
seen from Türkiye
seen from Malaysia
seen from France
seen from China
seen from Australia
seen from India
seen from Russia
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from Germany
seen from Japan
seen from United States
seen from United States
seen from Belarus
seen from China
seen from United States
Tragovi od blata na ikoni od zlata
Tragovi od blata na ikoni od zlata
Boris Lalić Širok je dijapazon političkih skandala u Bosni i Hercegovini. Gospoda političari nisu pretjerano savjesni, a ni sitničavi ljudi, pa im se svako malo dešavaju krupniji propusti. Sitne ili najčešće nikakve sankcije doprinose skandaloznom ponašanju političara, koji su s time u neku ruku ohrabreni da se ne stide, da samo tako nastave. Većina tih skandala pripada pojavama koje se…
View On WordPress
Zaraze i druga zla: Prije je bilo gore
Zaraze i druga zla: Prije je bilo gore
Boris Lalić
Veliki pisci, erudite iz kojih progovaraju stotine drugih knjiga, vole upoznati čitateljstvo sa kontekstom prije nego daju likove i radnju. Taj postupak nalazimo i u romanu Zaručnici, remek-djelu Alesandra Manconija, čovjeka koji je spojio romantizam s realizmom bez da je napravio nakaradu.
Aktuelna pandemija nagnala me da se vratim Zaručnicima, trideset prvoj i trideset drugoj glavi,…
View On WordPress
Umjetnost zbog umjetnosti (ili Do it yourself)
U posebnom jesenjem danu probijala sam se kroz topli zrak. Festina lente. Žurim pa usporim. Tu, na kraju mosta, kod Akademije, srećem Borisa Lalića (26), magistra književnosti. Po danu prodaje knjige, poslije čita, a navečer piše. Uz knjigu odmara.
Kada si počeo pisati i zbog čega? Pa, počeo sam, hmm, nekad otprilike kad sam bio u srednjoj školi. Tad sam baš po-čeo pisati svoje priče. A kako? Pa, čitao sam neke druge koje su mi se svidjele pa sam onda i ja počeo pisati svoje.
Kad si odlučio da počneš izdavati svoje priče? Kada sam počeo pisati, prvo sam vodio blog. A uvijek sam želio imati to nešto i u ruci, da je opipljivo, jer i sam čitam knjige i volim knjige. Stvari su, da kažem, sazrijele u jednom momentu. Ja sam dugo to imao u planu i znao sam da ću kad-tad to napraviti. Isprva sam mislio da će neko drugi to napraviti za mene, a onda sam shvatio da je bolje da sam preuzmem inicijativu.
Da li ti je na početku bio potreban neko sa strane da potvrdi kvalitet tvojih priča? Od početka sam shvatio internet kao jedan koristan prostor, prije svega slobode. Znači, možeš šta hoćeš jer je to virtualni prostor, nije stvarnost, tako da se onda nisam ustručavao. A budući da i sam čitam nisam počeo pisati jer sam imao neku jaku potrebu da iznesem svoj stav o svijetu, nego shvaćam književnost kao sredstvo za zabavu.
Možeš li objasniti način na koji izdaješ knjige? Ja tu pristupam s tzv. do it yourself načinom rada. Sve što treba da jedna knjiga ugleda svjetlo dana, mislim da čovjek može sam obaviti. Ja sam na taj način to krenuo da radim. U suštini, nije to veliki trošak. Treba malo novca i vremena, kad već imaš završenu i napisanu knjigu. Bitna je samo početna investicija. Ja sam počeo u fotokopirnici, pa ni ta početna investicija nije bila toliko teška.
Ti svoje knjige prodaješ sam, bez dodatne promocije, ispred Akademije likovnih umjetnosti. Zašto baš Akademija? Tu su otprije ljudi koji prodaju stare knjige. Tako da je to mjesto u gradu, prije nego sam se ja počeo baviti ovim, već na neki način obilježeno prodajom knjiga.
Kakva je reakcija ljudi kada te vide? Dobra je reakcija. Nisu kod nas ljudi baš takvi kako se priča. Možda jesu iza leđa, ali uživo je to sve ok.
Da li imaš čitaoce izvan Sarajeva? Otišlo je dosta knjiga izvan Sarajeva. Prvi način je taj što je Sarajevo grad u koji ljudi dolaze i drugi je taj što je ovo era interneta.
Posljednja knjiga je Dobar život u vrijeme krize. Koja je simbolika naslova? Pa, simbolika je da je dobar život u vrijeme krize život u kojem se čitaju knjige i malo više teži za duhovnim zadovoljstvima. Interpretacija ima sigurno puno.
U suštini, kakva je to knjiga? To je zbirka kratkih priča. Osmislio sam je tako da ona bude štivo za zabavu, da se ljudi uz nju malo opuste i nasmiju, prepoznaju sebe i svoju okolinu. Nisam imao većih ambicija od toga.
Jesi li imao želju svojom knjigom promijeniti svijet? Nije da nisam želio. Ja sam magistrirao književnost i tokom studija ozbiljno sam učio. Nisam bio tu zbog diplome nego zbog književnosti. I sad znam svašta o tome, a jedna stvar je da književnost ne mijenja svijet. Ona je tu kao nešto što najbolje podučava i zabavlja u isto vrijeme.
Jesi li oduvijek znao da će ti književnost biti zanimanje? Ili pak samo hobi? Upisao sam taj fakultet da bi mi što više to bilo zanimanje.
Većina srednjoškolaca se u slobodno vrijeme bavi nekom vrstom umjetnosti. Koji bi tvoj savjet bio onima koji žele pisati? Mislim da tim stvarima treba pristupati iz vlastitog života. Ne treba se opterećivati da li valja ili ne valja. To treba da bude najbolje od tebe. Generalno, ljudi ne trebaju tražiti izgovor. Ako im se nešto radi nek’ to urade, pa neka onda komentiraju šta je bilo. Bolje je tako nego misliti o tome šta bi bilo kad bi bilo.
Šta najviše voliš da čitaš? Ima dosta knjiga, ali navest ću one za koje mislim da svako treba pročitati. Gogoljeve Mrtve duše, to je jedna tako duhovita i ozbiljna knjiga. Plačeš od smijeha dok je čitaš, a poslije shvatiš da je pravo tragično. Cervantesovog Don Quijotea, ali čitavog. Isto, pravo smiješan i ozbiljan. Te knjige na probleme gledaju s vedrije strane.
AS, Preventeen, decembar/prosinac 2015, broj 31. laura-de-noves.tumblr.com
