Jun 23, 2019
Naša priča je bila preduga. Išli smo presporo ,pa nismo stigli na vrijeme. Izgubili smo se negdje putem. Zakasnili smo , a vrijeme nikoga ne čeka.
seen from United States
seen from Malaysia
seen from China
seen from China
seen from United States
seen from Malaysia
seen from Türkiye
seen from T1
seen from United Kingdom
seen from United States
seen from Saudi Arabia
seen from China
seen from Slovenia
seen from Belarus
seen from T1
seen from Germany
seen from United States
seen from Germany
seen from United States
seen from United States
Naša priča je bila preduga. Išli smo presporo ,pa nismo stigli na vrijeme. Izgubili smo se negdje putem. Zakasnili smo , a vrijeme nikoga ne čeka.
Što nam je falilo tada , kada smo bili zajedno? Željeli smo vidjeti svijet ,pronaći svoj put. Nismo ni razmišljali ,da kad kreneš u svijet ,ako se čvrsto ne držiš za one koje voliš ,svijet vas razdvoji. Pokaže ti što sve možeš imati. Navede te da kreneš za nekom udaljenom srećom. Ni ne shvatiš da se udaljavaš od svoje jedine sreće. Sada kada smo se vratili u našu malu ulicu više ništa nije isto. Naše vrijeme je prošlo. Više ne možemo biti ono što smo bili prije. Zakasnili smo na ljubav. Od nje su ostale samo tužni pogledi i neugodna susretanja u našoj maloj ulici.
Sve bi bilo drugacije. Samo da sam to izgovorila naglas.
Potrebna mi je samo jedna osoba koja bi znala o cemu govorim. Koja mi nebi govorila da je to krivo ili me osudivala. Treba mi samo jedna osoba da kaze da je to normalno i da proslost nemogu promijeniti.
Proslost mi je ukrala sadasnjost.
-Andeli ne postoje jer je svijet svima slomio krila.-
Boze kolko se lazem cijelo vrijeme. Stalno si govorim da cu se promijenit. Al nemogu. Previse se bojim. Bojim se promjene. Bojim se svake svoje izgovorene rijeci. Bojim se da cu pozaliti sto god da ucinim. Jednostavo cijeli zivot se bojim sebe. Bojim se ...samo nezelim biti zla. Nezelim da me za nista nije briga zato se brinem o svemu. Stalo mi je do svega. Hocu li se ikad prestati bojati. Hoce mi jednog dana biti sasvim svejedno sto misle ljudi koje volim. Osjecam se glupo ii.. vjerovatno imam neki psihicki poremecaj. Cijeli zivot se pravim da mi nije stalo kako ljudi nebi shvatili da mi je stalo jer se bojim da ce me povrijediti.
Moj svijet bi bio totalno drugaciji da sam tada ucinila pravu stvar. Sada je prekasno za to. Nanjelo bih vise stete vise tuge ,boli. Da sam tada postupila kako treba sve bi bilo bolje. Mozda? Bilo bi lakse. Barem meni. Ali nisam mogla to uciniti. Bojala sam se. A sada vise nije ni vazno.