Učili su me da o čovjeku mnogo više govore djela nego riječi. Da, bilo nekada. Vjerovao sam im sve dok nisam uvideo da u vremenima poremećenih životnih vrijednosti i nedostatka etičkih principa o svakom od nas najviše govore nedjela. A sa nedjelima se suočavamo svaki dan. I ista prepisujemo snalažljivosti i pragmatizmu. A nedjela su: -ne uraditi nešto ispravno da sa tim postupkom ne bi ugrozio svoju poziciju; -biti borac za dobro i istinu na društvenim mrežama a u realnom životu gledati svoja posla, ne progovoriti u odbrani istine, ne zauzeti se za nemoćnog i nesnalažljivog koji ima dobre namjere; -ne pružiti podršku kolegi koji te "ne miriše", ukoliko je ta osoba u pravu -ne odbraniti sebe a biti 100% u pravu kada se neki dripac koji je hijerarijski na većoj poziciji od tebe izdire i besni samo zato što mu to pozicija omogućava; -Zaboraviti na svoje samopoštovanje pošto smo ukalkulisali određeni profit u daljnjem odnosu sa tom osobom; -kriti se iza uopštenih stavova, nemati svoje, zato što si svestan da ćeš ukoliko ih formiraš morati skinuti masku i pokazati svetu pravo lice. ......................
Razmišljanje na ovu temu nastalo posle pročitane objave na tviteru gdje, meni nepoznata žena, piše da u 48 godini traži novi posao zato što ne dozvoljava priučenom šefu da se izidire na nju, ma koliko bio ili ne bio u pravu. E samo o ovoj ženi i ovakvim osobama kao šta je ona govore djela. A koliko je ovakvih među nama?
