Jan 31, 2014
“Pa, i nije to tako čudno.I drugi su, kao i mi, bježali sa školskih časova zajedno, zajedno plakali, zajedno se smijali..Nije čudno, svi su se vezali jedni za druge, baš k’o mi, i svi su s nekom tugom u očima razmišljali o kraju.. Al’ čudno je to što mi nismo svjesni onoga što imamo, ne cijenimo to što imamo.Nismo svjesni da se to završava, kraj..Nema dalje, čuješ? Čuješ li kako nas ispraćaju, kako govore o nama, kao buntovnoj, vragolastoj generaciji? E to, drugovi, znači da se završava sve.. Samo mi toga još nismo svjesni..Al’ ostaće ta raja iz učionice na kraju hodnika zapamćena, bar u našim srcima, i onda kad za mnogo, mnogo godina nebo propara zvijezda, baš ona o kojoj smo učili nekad’, svi zajedno.”