Kad se noću smirim i očekujem san,slušam zadnja auta kao zvižde kroz grad. Umjesto gluposti s plafona silaziš ti. Uz tihu muziku,opet skupa smo mi.. Nemam pojma koji je dan. Baš me briga šta se u svijetu zbiva! Samo da te ubili nisu,da si još u meni živa.. Želim da stotinu dana ne svane dan,kad se noću privučeš i gurneš me u san. Ja sam nalik čistom zidu,ti si slika i ram. Ja sam prazna tišina,ti najlepša muzika što znam! Ništa lepše između nas,no što je pesma i što je stih. Nepresušni izvor si moj,lepši od svih! Mi nećemo promeniti svet,trave su davno doživele kraj. Ali uvek će ih biti za nas,ljubavi znaj..
Miladin Šobić-Umjesto gluposti












