Danas su ljudi spremni na osudu i prije nego saslušaju čovjekovu priču. Imam drugaricu koja se udala jednom i zbog pritiska svekrve, kako to u većini slučajeva biva, a naravno maminog sina koju istu sluša, razvela se. Pokušavala je da nađe momka, neku osobu koja će prihvatiti njenu prošlost, no nažalost i kada bi pronašla neku osobu njegovi roditelji bi pravili problem "Šta će ti osoba koja se već udavala", "Ti možeš imati djevojku koja se nije udavala, "Šta će narod reći", "Ako oženiš nju na nas možeš da zaboraviš" i slične stvari. Napomenut ću da nema djece i da je taj brak trajao svega mjesec dana, a njoj je sada 23 godine. A to se desilo prije 3 godine. Sada ja vas pitam zar je moguće da smo mi kao društvo toliko otišli u kurac i zar svako od nas ne griješi i ne zaslužuje drugu šansu u životu? Zar jedan roditelj za svoje dijete može da poželi da prije oženi neku kurvu koju su svi imali u gradu, ali eto nije imala tu nesreću da se uda za nekog kretena, i da to otvoreno kaže? Ja ne mogu da to razumim. Otjerati ćeš rođeno dijete iz kuće samo zato što voli nekog ko tebi ne odgovara, kakvi smo to mi ljudi postali?