#nepravda

[neweresth]

Floating worlds.

[lifeinbooks]

Okrutnost života nije samo u njegovim nepravdama, ranama i strahotama, nego i u nesumičnosti svega toga.

[staroftheseablog]

Dok se zgražamo nad katastrofom u Afganistanu i plačemo nad životima djevojčica i žena koje će pod krinkom braka postati robinje nekih od najbrutalnijih ljudi na svijetu, dok gledamo kako se moraju skrivati pod maramama, kako ih se zatvara u kuće i svodi na nečije vlasništvo, zastanimo na trenutak i pitajmo se zašto smo, zapravo, toliko začuđeni?

Živimo u zemlji u kojoj se 3.69 milijuna (!) stanovnika izjašnjava dijelom crkve koja ženu otvoreno naziva i tretira kao drugotnu.

Kod nas se podrazumijeva da žena kuha, pere, pegla i brine o djeci, a muškarac koji radi to isto smatra se šonjom ili mu se čestita kao da je uspio nešto iznimno.

Tu je sasvim uobičajena pojava zamjerati ženi što je izabrala karijeru umjesto obitelji ili misliti da se žena može ostvariti samo ako postane majka.

Živimo u zemlji gdje vijest o silovanoj djevojci u nekim od najčitanijih tiskovina počinje s 'mlada i naivna, krenula je sama bez pratnje...'.

Kod nas su 'sama je to tražila', 'šta je radila sama noću vani' i 'kako se to obukla, izazivala je', sasvim uobičajeni komentari.

Kod nas se za premlaćivanje žene, nasilje u obitelji i silovanje dobije manje zatvora nego za krađu u dućanu.

Kod nas je nastao termin 'ličko rukovanje', a pravosudni sustav u praksi je posložen tako da gotovo nikako ne štiti ženu-žrtvu.

Kod nas je gotovo nemoguće dokazati silovanje u braku.

U našem društvu žena koja je ljuta ili tužna je automatski neurotična, nestabilna i fali joj *urca.

Živimo u društvu u kojem je broj žena u STEM područjima daleko manji od broja muškaraca, u kojem se poslovi i dalje dijele na muške i ženske, a žene na istim pozicijama u prosjeku imaju značajno manje plaće od muških kolega.

U našim rađaonama i dalje ima liječnika koji smatraju da rodilja nema pravo glasa, a žene i dalje čuju 'šta se sad dereš, da nisi širila noge ne bi te sad bolilo'.

Kad se žena kao majka ili zaposlenica požali na umor, i dalje će čuti - što si tražila, to si dobila.

Kod nas je neudana žena koja voli seks i dalje kurva, a muškarac koji mijenja partnerice kao čarape i dalje faca.

Kod nas se nasljedstvo i dalje često dijeli po muškoj liniji.

Mi i dalje moramo marširati ulicama da nam se ne oduzme pravo odlučivanja o vlastitom tijelu.

Kod nas žena i dalje treba dozvolu muža ako želi podvezati jajnike.

Neki od nas, s desecima tisuća pratitelja, javno talibane zovu hrabrim domoljubima.

I svi gore navedeni imaju jednako pravo glasa.

-Mala Kme osvaja svijet

[tianalavica]

[asweetjane]

Mnogo šta na ovom svetu nije pravedno, ali moje nije da uzdišem, moje je da radim.

[ti-i-ja-mozda-nekada]

Danas su ljudi spremni na osudu i prije nego saslušaju čovjekovu priču. Imam drugaricu koja se udala jednom i zbog pritiska svekrve, kako to u većini slučajeva biva, a naravno maminog sina koju istu sluša, razvela se. Pokušavala je da nađe momka, neku osobu koja će prihvatiti njenu prošlost, no nažalost i kada bi pronašla neku osobu njegovi roditelji bi pravili problem "Šta će ti osoba koja se već udavala", "Ti možeš imati djevojku koja se nije udavala, "Šta će narod reći", "Ako oženiš nju na nas možeš da zaboraviš" i slične stvari. Napomenut ću da nema djece i da je taj brak trajao svega mjesec dana, a njoj je sada 23 godine. A to se desilo prije 3 godine. Sada ja vas pitam zar je moguće da smo mi kao društvo toliko otišli u kurac i zar svako od nas ne griješi i ne zaslužuje drugu šansu u životu? Zar jedan roditelj za svoje dijete može da poželi da prije oženi neku kurvu koju su svi imali u gradu, ali eto nije imala tu nesreću da se uda za nekog kretena, i da to otvoreno kaže? Ja ne mogu da to razumim. Otjerati ćeš rođeno dijete iz kuće samo zato što voli nekog ko tebi ne odgovara, kakvi smo to mi ljudi postali?

[moonixa]

Da li se ikad zapitamo kako je biti neprihvatljiv u 21 vijeku gdje nije normalno biti svoj, ali normalno je biti nečija loša kopija?

Da li se ikad zapitamo da li je išta presudno da bi nekog nazvali PRIJATELJEM?

Da li se ikad zapitamo kako je teško provoditi dane u potpunoj TIŠINI?

Da li se ikad zapitamo koliko smo postali loši ljudi jer sudimo svakome ko drugačije razmišlja, ponaša, oblači ili živi? 

Da li se ikad zapitamo dokle ćemo dopuštati da nam đavo zapovijeda da činimo ZLO  drugima koje sebi ne bi poželili? 

Da li se ikad zapitamo koliko smo postali slijepi i gluhi na one koje niko ne primjećuje i ne čuje ZATO ŠTO SU DRUGAČIJI? 

Šta to može biti drugačije u čovjeku, kada svi smo od krvi i mesa?

Zašto su prava prijateljstva i iskrene ljubavi otišle u zaborav, a nastala prijateljstva i ljubavi u kojima se sve vrti oko novca, interesa i moći?

Zašto dobri ljudi moraju trpiti sranja od strane ljudi kojima je zloba osnovna namirica za život?

#Biti drugačiji znači biti svoj, a ne čudak i ne dozvolimo da se iko osjeti neprihvatljivo i odbačeno.#

[happiest-motherfucker]

U filmu pobedi pravda, u zivotu nepravda.