Ne znamo se
Svatko bi
da se piše o njemu,
ma kako ružno
ili bajkovito
to bilo.
On ne zna
da ja pišem o njemu,
da ostavljam otisak
u vremenu,
da je vječan
u rimama.
Ne znam ga.
Znam kako izgleda
u mojoj glavi,
kako zvuči
dok razgovara
sa mnom,
koja ne izgleda ništa kao
ona kojoj ta glava pripada.
Ne znamo se,
ali možda se saznamo.
Bolje ne,
neka živi u mojoj glavi
kao nedovršena misao,
vodeći razgovore
sa onom čija glava
ih je oboje izmislila,
stvarne,
ali fikcijske,
jer se ne znamo.













