Mentalno samoubojstvo na putu prema vrloj prošlosti
(ovo je stari tekst koji je napisan u doba braka Mosta i HDZ no i dalje smatram da je aktualan bez obzira na malo patine )
Veliki problem Hrvatske i ostalih država nastalih raspadom Jugoslavije je fenomen mentalnog nazadovanja društva koji se je nastao kao posljedica tranzicije. Tranzicija se na ovim prostorima nije nikada u svojoj osnovi doprinijela stvaranju demokracije; umjesto toga zahvaljući ratu i ostalim nedaćama kod nas se je etablirala njezina lošija sestra poludemokracija kleptokratskog oblika .Nakon nje od smrti Tuđmana do danas imali smo napokon kakvu takvu demokraciju ali je opet bila kleptokratska bez-obzira na stranačke boje.
No problemi na prostoru ex-yu sada su još gori jer vjerska demagogija , uparena s odljevom mozgova i političkim sistemom kojemu je " najdraža košulja crna "ili "brada meka". Premda nebi pogriješio sa tvrdnjom da za dobar dio pučanstva Hrvatske ,a uvjeren sam i Srbije, sve je u najboljem redu . Tako da ovim pitanjem razbija glavu samo mala manjina: ljevičara , sekularnih desničara i liberalnih vjernika . Ta skupna ljudi kojima je stalo stvaranja sekularnog društva sve više i više se potiskuje na margine društva koje pleše veselo kolo religijskog nacionalizama i klero-fašitičkog orgijanja. S pravom se može pitati kada će opet početi da rade ako ne Jasenovci onda barem Omarske , Lore i Jablanice ?
Ovaj tekst se prvenstveno tiče buđenja klerofašizma i nacionalizma u Hrvata no ne treba zaboravaiti njegovog srpskog pandana ,s kojim je vezan pupčanom vrpcom. Dok Žižek ističe da hrvatska je verzija postala odavno jača i žešća od svog brata u Srbiji koji trenutno je više-manje vida rane poraza u Hrvatskoj i gubitka Kosova . To ne umanjuje njegovu krvoločnost i težnje za stvaranjem pravog " Srpskog hršćanskog društva " koje ne prihvaća razlike. Čisti primjeri su Gay Pride-ovi u Beogradu, gdje je s naše strane granice izražavano licemjerno zgražanje ; dok su istodobno na naši prelati i njihovi nižerangirani svećenici izražavali potporu krvoločnom huškanju SPC. U tim trenucima teološko-političke razlike i mržnja koje razdvajaju ortodoksiju i katoličanstvo i njihove hrvatske i srpske filijale nisu bile nimalo bitne. Zbog toga treba uzimati u obzir da upravo strahoviti zaokret hrvatskog društva u desno , ima analogiju u srpskom što se tiče nametanja rehabilitacije zločinaca , gaženja prava žena na slobodan i dostupan abortus , gaženja prava manjina, mitomanije u vidu slavljenja poraza od Kosovskog do Krbavskog polja pa nadalje itd. Naravno ne treba nikada zaboraviti i Bleiburg kao mjesto hrvatsko-katoličkog orgijanja i pranja zločina ustaštva.
Najveći ( bliža istina je najistaknutiji ) proponenti radikalizma među katoličkim svećenstvom su prelati :sisaćki Vlado Košić , Mile Bogović iz Gospića i šibenski Ante Ivas . Ta trojka u svojemu djelovanju je potpomognuta je legalno Konkordatima između Svete Stolice i Hrvatske, koji potkopavaju suverenost jedne države i njezin sekularno-demokratski karakter dajući crkvenjacima da se ponašaju kao država u državi. Gore navedenom trojicu istaknutijih otvorenih fundamentalista možemo pridodati i franjevce iz Hercegovine , koji trenutno idu "light" verzijom puta koji je utemeljio njihove gore list fra Miroslav Filipović, -koljač i upravitelj logora Stara Gradiška- veselo mašući ustaškim zastavama kao i jezuiti u Palmotićevoj. Dok ako gledamo Bozanića i njegovo kamarilu, za njih se može reći da¸ spadaju u"konformiste Stepinac tipa " , koji uživaju sve više ekstra-legalnih moči u projektu katolibanizacije društva ; jedina razlika između njih i „Košić tipa“ se može najlakše može svesti pod (da se poslužim djelom naslova kolumne Branka Detelja )"... što trijezna Crkva misli , to opijeni Vlado govori ". To je osnova djelovanja "Stepinac tipa " kamarile koja javno nikada ne prlja ruke ,ali daje puna podršku braći da huškaju batinaše na neistomišljenike i provode teror u slavu božju .
Dio toga je naravno i plan da se sruši i zakon o pobačaju (Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece), gdje uposlena prva prvoborka pravovjerja Željka Markić. Jer naravno krepostnom djelovanju Crkve - koja je veselo ulazila u krevet s različitim latinoamričkim huntama – je najveća uvreda za njezino poslanje pravo žene da slobodno odlučuje o svojemu tijelu. Pošto smo u Europi , a vojne hunte izlaze iz mode i u Latinskoj Americi, Crkva se služi NGO sektorom i različitim front organizacijama kao što je npr. gore spomenuta Markćka i njezina“ U ime obitelji „ . Ako se misli da je to osuđeno na propast dovoljno je samo pogledati primjer Poljske gdje je Crkva dovela u kmetski odnos cijelo društvo i zemlju koja bi sada i službeno mogla preimenovati u Vatikanska Lenska Republika. Što i ne čudi za zemlju gdje jedan od zapaženijih izvoznih proizvoda su svećenici , gdje vlada autoritarni mentalni sklop koji je samo srp i čekić zamijenio križem i gdje organizacije i stranke kao markićovska "Liga poljskih obitelji" i"(Sve) Poljska liga mladih "predstavljaju pravo lice klerikalnog terora.
Počeci za gore navedene pojave back to the basics ex-yu društava djelomično imaju svoje osnove u polaganom otpuštanju partijske kontrole nad religijskim ustanovama na području SFRJ i povezani su s ponovnom stupanjem na scenu religijskih i etno religijski netrpeljivosti kao glavnih pokretača sukoba. Obije glavne kršćanske institucije na području države bile su na gubitničkim stranama jer su njihovi puleni ustaše i četnici ,što pobijeni ,što pobjegli izvan zemlje. Pokušaji približavanja između katoličanstva i pravoslavlja na ovim prostorima počeli su 60-ih ; no to je na kraju degeneriralo u raspravu o potpori ustašama i četnicima. Svaka strana je štitila svoje ubojice dok je licemjerno drugu stranu optuživala za masakre. Može se reći da su pregovori bili mrtvorođeni ; a Crkve su ponovno okrenule planovima za okupljanje i konfrontaciju dvaju stada. Samo se je čekao trenutak kada će jugoslavensko socijalističko uređenje da ispuše paru.
Josip Broz koji je autokratskom vladavinom držao nacionaliste i njihove crkvene mecene na uzdi ili izvan zemlje sve se više povlači zbog bolesti iz javnog života i bilo je pitanje vremena kada će biologija da učini svoje. Upravo to vrijeme održavaju se dva značajna nacionalno-religijska skupa na hrvatskoj i srpskoj strani. Pod vodstvom tadašnjeg šefa hrvatskog ogranaka Katoličke Crkve Franje Kuharića je održana 1979. Velika Novena. Tu su opet na velika vrata izišle sada već klasične teme hrvatske nacionalističke mitomanije, o Stepinčevoj nevinosti i žrtvi srpske urote. Stepinac je tada prikazivan kao junak borbe protiv ustaša i nacista ,jer još vjerovatno sistem je bio prejak da bi izjave o veličanju ustaša ,kakve plasiraju Košić i Bogović, prošle nekažnjeno. Plus treba istaknuti Kuharičeve izjave o bizantiskoj stranosti pravoslavlja na ovim prostorima. Srpska pravoslavna Crkva nije ostala dužna jer Nouvena se poklapala s 800. jubilejem rođenja sv. Save. Tamo su istaknuti ustaški i albanski zločini nad Srbima, uz naravno očekivano nespominjanje četnika i isticanje poziva za ujedinjenje sveg srpskog življa s SPC kao stožernom institucijom i fokalnom točkom toga.
To sve je značilo da je sukob iz 60ih ubacio se novu brzinu , uključivši sve više trošenja tinte koja je korištena za pojačavanje razlika između Srba i Hrvata. Uz pisanje historiografija koje su blagoslovljene od strane Crkvi . Srpska strana je isticala heretičnost "Srba koji su postali Hrvati " koji umjesto Carigrada su izabrali Rim 1054. Hrvatska strana je pak isticala stranost pravoslavlja na ovim prostorima i gurala tezu o potpunoj različitost dviju nacija. Tako da su se stvorile dvije osnovne priče o perfidnim Hrvatima s jedne i Srbima koji su strano tkivo na tlu Hrvatske s druge strane. Dodajmo i tome gađanje blatom jedne i druge strane za zločine tijekom Prvog , međuratnog razoblja i Drugog svjetskog rata ; klima je bila pogodna za kritičnu masu koja će kad-tad da eksplodira , a odbrojavanje počelo s Titovom smrti 4.maja 1980. Sustav je izgubio svoj legitimitet , " Bratstvo Jedinstvo " je - da se poslužimo riječima jedno sadašnjeg ministra.-i u stvarnosti postalo "floskula" . Elite unutar republika su pak počele potragu za novim sredstvom legitimiranja svojeg postojanja , Crkve ( ili Medžilisi ) su naravno bile tu da ih prihvate raširenih ruku.
Tuđman je pomogao Crkvi da u Hrvatsku pokrene proces stvaranja nacionalnog-katoilicizma koncepta koji nastao i oblikovan u frankističkoj Španjolskoj , koji za posljedicu ima ulaženje Crkve u sve pore društva , čineći u krajnjoj liniji da Hrvat= katolik . Osoba koja negira pripadnost Crkvi jednostavno negira i svoje Hrvatstvo i time postaje strano tijelo. Isti proces se događa u Srbiji pravoslavac = Srbin ili Bošnjak = musliman ( sada već sunitski musliman) , gdje se negiranjem prihvaćanja religijske pripadnosti u javnom diskursu odbacuje i pripadnost samoj zajednici.
Iako u Hrvatskoj se nažalost čini da je taj projekt pod egidom alijanse Petrov- Karamarko- Kitarović napokon pri kraju, kašnjenje se jedino može zahvaliti borbi hrvatskih sekularaca i lijevo orijentiranih vjernika no ne i SDP-a (barem ne središnjice) . Jer SDP je uvijek na vlasti išao politikom hranjenja crkvenog đavla jako dugom žlicom , svjestan da ako da svojem lijevom krilu previše na volju da Crkva i njezini puleni mogu mu ozbiljno prijetiti krizom u zemlji ili čak državnim udarom. Premda čak i mlaka vlada SDP-a i partnera isto nije bila pošteđena potresa u vidu Šatoraša i fašistoidnog nabrijavanja stada s oltara. S druge strane SDP je ionako postao klasična stranaka klijentelizma kopirajući svoju starijeg (i sposobnijeg ) brata HDZ u grabizmu i pljački. Dobrim djelom prihvaćajući ulogu " crvenog đavla " da mi mogao nesmetano nastaviti s svojim programom pljačke.
Kao što sam spomenuo, ipak se možemo zahvaliti sekularnoj inteligenciji što se područje sekularnog društva do sada održalo, zbog vještog iskorištavanja pristupanja EU da se drže ekstremni klerikalci na uzdi. No kao što se je pokazalo ,ulaskom unutra više nikoga nije briga , osobito ako dodaju se jedna kriza za drugom koja pogađaju EU. Nažalost ispada da pred sigurnosnim i ekonomskim pitanjima i sukobima među članicama određena pitanja slobode pojedinca kao npr. ženskih reproduktivnih prava, pravo na izražavanje neslaganja etc. padaju u vodu . Zbog to ga u toj klimi uopće nije skandalozno da Željko Reiner svojim saharoznim glasom - salonskog wannabe Pavelić portparola - s jedne strane osuđuje holokaust , a s druge želi da se Sabor preimenuje u Hrvatski državni sabor; to jest dobije ime po parlamentu jedne kvislinške tvorevine.
Jedino pozitivno je što -barem službeno- Željka Markić ne sjedi u vladi, premda određeni likovi od kojih neki imaju i ministarska mjesta su imali jako plodonosnu suradnju. Sve se više čini da nam je sudbina da budemo mini Poljska gdje je projekt nacionalnog katoličanstva u punom zamahu i gdje poljska verzija Željke Markić je premjerka .Stanje je nažalost takvo da ni ostatka naše i poljske državne administracije nebi se posramila ni frankistička Španjolska .
Treba istaknuti u domaćim medijima i propagiranje poljskog gospodarskog čuda. Naravno tu se izostavlja da uzlet Poljske je baziran je na spoju religijskog fundamentalizma i visokog kapitala u maniri Opus Dei ogranka katoličke eklezijarhije u vidu stvaranja Europskog Čilea . To jest bogatog katoličkog emirata gdje Crkva se gosti sjedeći na vrhu neoliberalne piramide gazeći prava manjina i ljudske slobode kroz različite fundamentalističke udruge potpomognute većinom stanovništva koje je pleše onako kako mu katolička hijerarhija kaže. Hrvatskoj je izgleda dana uloga mlađeg pandana u strategiji Crkve gdje obije zemlje počinju da liče slavenskoj verziji latino - američkih katolibanistana . Jer kada se sve zbroji mi sve više i više ličimo na latinoameričke pandane laki na oružju i netrpeljivosti , ali barem je križ oko vrata i na dekolteu. Što se može vidjeti u pojavi i lijevih i desnih vođa na misama jer nacional-katilicizam to zahtjeva. U toj maniri se može i shvatiti izjava jednog bivšeg saborskog zastupnika , pjevača šlagera i tamburaško- nacionalističkih poskočica ,da bi volio imati premjera države koji se zna prekrižiti. Sada barem ima Timmy-a koji se križa sve u 16 . Premda Tim-u taj naš čudni zapadnobalkanski jezik baš nije previše blizak ; tko zna možda se bolje služi francuskim?
Uza sav trud sekularaca, liberalnih vjernika i teologa kao što su Pilsel i Vogrinec , izgleda da se je na našu zemlju napokon spustila ubojita šapa Majke Crkve . Dok kod naših istočnih susjeda ide proces vraćanja u špilje pravoslavne zatucanosti i Kosmetskog mita o " Nebeskom Narodu " kojemu ide pridruženi diskurs borbe pravoslavlja protiv snaga herezijarha iz Vatikana i nevjerničkih muhamedanaca. Sve u svemu klima za sekularce nije loša samo na području naše zemlje i bližeg inozemstva nego prava pojedinca su napadnuta sa svih strana ; te se barem ovaj put može reći da Hrvatska ne kaska za trendovima nego ih zajedno s Poljacima predvodi.
Bošnjaci su samo ovlaš dotaknti ,no klima unutar bošnjačkih područja je u skladu s duhom vremena u vidu miksa islamskog-nacionalizma , islamskog ekstremizma i pan-turkizma. S tim na umu može se stvarno reći da su sva 3 naroda bivše države napravila mentalno puni krug dok hrabro koračaju prema Vrlom novom svijetu junačke prošlosti i svom duševnom samoubojstvu u petoljetki reboota 1941.
Korišteni tekstovi kao pomoć
RELIGION MISUSED BY SERBS AND CROATS
Torlo, Maja (2014) "Religion Misused by Serbs and Croats,"Occasional Papers on Religion in Eastern Europe: Vol. 34: Iss. 5, Article 2.
Available at:http://digitalcommons.georgefox.edu/ree/vol34/iss5/2
Power, Corruption and Dissent: Varieties of Contemporary Croatian Political Catholicism
Perica, Vjekoslav (2015) "Power, Corruption and Dissent: Varieties of Contemporary Croatian Political Catholicism,"Occasional
Papers on Religion in Eastern Europe: Vol. 35: Iss. 4, Article 2.
http://digitalcommons.georgefox.edu/ree/vol35/iss4/2
In Vlado veritas ili što trijezna Crkva misli, to opijeni Vlado govori
http://varazdinski.rtl.hr/politika/branko-detelj-in-vlado-veritas-sto-trijezna-crkva-misli-to-vlado-govori
Poland's Transition: From Communism to Fundamentalist Hetero-Sex
http://bad.eserver.org/issues/2005/72/kitlinskileszkowiczlockard.html
Procesuiranje zločina iz jablaničkog Muzeja revolucije
http://www.slobodnaevropa.org/content/procesuiranje_zlocina_iz_jablanickog_muzeja_revolucije/24431772.html
