Mi smo bili nerazdvojni, mnogo smo se voljeli. Zaista, ta ljubav je bila velika, mozda i prevelika za nas. Nismo znali kako da se volimo pa smo otisli jedno od drugog, godinama vise nista nisam cuo o njoj sve do one veceri kada sam saznao da se udaje, moja tuzna vila se udaje. Te noci sam otisao na onu poznatu adresu, kao nekada odlucio sam je nazvati iz one telefonske govornice koja je stajala tu, jos uvijek je bila ista, izblijedela od vremena ali jos uvijek je radila.
-Krenuo sam da biram njen broj a u daljini se cuo zenski glas.
-Otkud tebe ovdje? Vidjela sam te sa prozora, godinama niko nije koristio tu telefonosku govornicu, odmah sam znala da si ti.
-Cuo sam da se sutra udajes? Da li si sretna?
-Sretna sam onoliko koliko zena moze biti sretna kada je voljena. Udajem se da. Ja ne zelim da mi se desi ono sto se nama desilo. Sigurna sam da zelis znati zasto sam otisla one veceri, zasto sam ti slomila srce? Zato si ovdje zar ne? Zelis znati da li te jos uvijek volim?
-Nemoj misliti da te zelim ponovo, jer ja tebe ne bih opet prezivjeo, ali zelim znati zasto si mi slomila srce.
-Harise, ja sam tebe voljela tada mnogo, ja tebe volim i sada mnogo, zaista, ti si bio moja prva ljubav ali ti i ja nismo mogli biti skupa, mi jednostavno ne mozemo biti skupa jer vrijeme nije nikada bilo za nas.
Grli me kao nekada, jos uvijek drhti dok me grli, ljubi me kao nekada, a onda osjecam njene njene ruke koje me pustaju opet, gledam suze na njenom licu.
-Zelim ti sve najbolje Ivana, zaista.
Tiktok: a_d_082


















