Kaledo Art
Andulka
⁂
Origami Around
@theartofmadeline
One Nice Bug Per Day
No title available
Lint Roller? I Barely Know Her
d e v o n
Game of Thrones Daily
Peter Solarz
blake kathryn
TVSTRANGERTHINGS
NASA
Sade Olutola
JBB: An Artblog!
todays bird
hello vonnie
Mike Driver
No title available
seen from United States
seen from Türkiye
seen from United States
seen from United States
seen from T1
seen from Malaysia
seen from United States
seen from Germany
seen from Malaysia
seen from United States
seen from Italy
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from Canada
seen from United States
seen from Vietnam
seen from Brazil
seen from Malaysia
seen from Türkiye
@eemnc
Sending love to everyone who is dreading the holiday season. Whether it’s because of trauma, missing someone you lost, the constant misgendering you will face, or something else entirely, your feelings around this time of year are valid. Make sure to take extra care of yourself, and don’t be afraid to partake in what does make you happy this time of year.
To all you overthinkers (including me): take a breath, it’s going to be fine. I promise
iznenaditi
ćeš se
kada te jednog
dana stegne
nešto u prsima,
a bol će vrištati
moje ime
- ako mi ne vjeruješ pitaj ostale koji su otišli i željeli se vratiti, ali bilo je previše kasno // klara
reci mi
koji je već ovo pokušaj
da te dignem
iz pepela
jer više nemam snage
liječiti tvoje rane
kada si ti glavni
razlog mojih
- samo je rekao stisni zube // klara
Date someone who fucking respects you
molim te oprosti
nisam znala da će biti tako teško
pokušala sam
zaista jesam
lagala bih kada bih rekla da nisam dala sve od sebe
ali ne ide
ne dok je on tu
u glavi
u venama
u srcu
ne mogu na silu da te zavolim
boli me jer znam koliko te ovo vređa
naći ćeš bolju od mene
ja za tebe nisam
ne kažem to tek tako
zaista to mislim
zaslužuješ ti mnogo bolje
ja samo mogu da te pokvarim
dino merlin // kad covjek voli zenu
zamisli, da nismo komplikovani
da sam malo manje ja
da si malo manje ti
Komplikovani // Marčelo
Dva su sata ujutro i ne mogu spavati
Krenula sam napisati
Kako mi opet fališ
Ali evo sada sam shvatila
Sada u dva ujutro
Da mi ne fališ ti
Nego osjećaj koji sam imala
Kad sam bila s tobom
Zapravo ne fališ mi ni najmanje
Osobito onakav kakav si bio na kraju
Jer u sjećanju su ostali samo oni trenutci
Oni rijetki trenutci
Kada si izazivao sreću kod mene
Jer sjećanje prekriva one trenutke
Kada mi je bilo dosta tebe
I tvojih igrica
I toga što me ne cjeniš
Dva je ujutro
A moja sjećanja su budnija nego ikad
I trjeznija nego ikad
I ne zovu te više da se vratiš
znaš
ako ikada slučajno
možda
pokušaš da me poljubiš
pretpostavljam da mi neće smetati
mislim
ne forsiram ja ništa
samo ti kažem da mi neće smetati
da znaš
ako poželiš
i tog dana sam umro
mada nikome nisam rekao
štaviše bio sam sretan
smejao se na sav glas
pevao omiljene pjesme
provodio se
kao da se ništa nije desilo
a desilo se
umro sam
i više nisam isti
one of the worst feelings ever is being in your own house and feeling like you need to go home
kako je moj tata meni jednom rekao, trazi dok ne nadjes nekog ko ce uvijek da te vuce 3 koraka ispred same sebe, nisi ti nicija mama da ih ucis kako da hodaju, nadji nekog ko ce te nauciti da letis i eto nekako mi ostade tako u zivotu
Znate šta je najčudnija stvar od svega,
što sam ja u najvećem haosu
osećala svoj najveći mir.
—
Na kraju shvatiš da su one najljepše uspomene te koje te slome u dva ujutro
