RMH
h

No title available
almost home

izzy's playlists!

bliss lane
official daine visual archive

shark vs the universe
Not today Justin

oozey mess
hello vonnie
untitled
sheepfilms
taylor price

Origami Around
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
NASA
Jules of Nature
Game of Thrones Daily
tumblr dot com
seen from Honduras

seen from Indonesia
seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from United States
seen from Russia

seen from Indonesia
seen from Malaysia
seen from Brazil
seen from United States

seen from Malaysia

seen from Malaysia
seen from Malaysia

seen from United States

seen from United States
seen from Canada

seen from Netherlands

seen from United States

seen from Canada
@izgubljenaaa19
Samo sam nestala.
I niko ne zna zapravo šta me je bolelo.
“Priznaću ti nešto. Nijednom muškarcu do sada nije uspelo da okupira moje misli u krevetu pred spavanje, kao tebi. Zaplačem zbog svega tužnog s tobom. Neispunjenog. Zabranjenog. Nemogućeg. A onda izmame osmijeh sve lepe stvari, svaki tvoj pogled, osmeh, provokacija. Da si bar tu, samo dok ne zaspim. Da zaboravim da moram glumiti da mi nije stalo, bar kratko.. Stalo mi je, o još kako.”
— cekat-cu-te-moja-buco
Telefon je zazvonio.
Ona je,
nema imena ali broj napamet znam.
Da, rekoh.
Ne menjaš broj, odgovori.
Ne, čekao sam da pozoveš.
Sarkazam, je l da? Pitala je.
Prezirala je
što sam u svakoj situaciji
takav bio ali njen pogled,
nakon mojih reči
bi me do suza dovodio.
Tako dobro sam znao
šta kod mene "ne voli"
Šala, opet si na istu foru pala?
Ma nosi se, odgovori kroz smeh.
Zovem da ti kažem da sam dobila sina.
Konačno sam ostvarila najveći san.
Danas sam mama.
Knedla u grlu zastade.
Stvarno?
Čoveče, pa koliko je prošlo da se nismo čuli?
Dovoljno da sam shvatila da moram krenuti dalje, odgovori.
Kakav je mali, nije valjda da na tebe liči?
Usledio je glasan smeh.
Oči, usne, sve na mene ima.
Je l i onaj prćast nos na tebe ima? - upitah.
Ne počinji - odgovorila je.
Nikada joj nisam priznao ali bila je žena o kojoj se dugo nakon njenog odlaska pričalo. Najlepša koja je ikada kročila u moj svet.
Kako se zove, smem li znati?
Isti i kao moja najveća ljubav. -odgovori.
Kao ko?
Kao ti.
Zbog toga te i zovem. Znaš, ne bih volela da nas sretneš negde pa da se iznenadiš kada njegovo ime čuješ. Ne bih volela da ovu mirnu luku sa slučajno, po navici, pokvariš. Nisam te nikad zaboravila ali morala sam krenuti dalje, sve do medalje, sećaš se kako si mi govorio?
Ta medelja je danas on i svaki put imenom kada ga zovem, setim se tebe. Možda nisi uvek kada je trebalo tu bio ali si me da volim naučio.
Voliš li ga? - pitao je.
Ne počinji, rekoh ti.
Zna li sa tobom?
Svaki deo sebe za mene i malog da.
Znači zna sve ono što nisam znao ja.
Ućutala je.
Prekinula poziv.
Bila je devojčica koju nisam znao da volim, postala je žena kojoj danas ne znam da odolim.
Valjda je to kazna. Bio sam srećan zbog nje. Više je ona od života (mene) zaslužila. Konačno su njene molitve došle na red tamo gore. Sa nekim drugim, znam, boljim, nikada ta žena na sebe nije dala. Nikome, čak ni meni.
Srećan sam i ako bih u sekundi mogao da zaplačem.
Čoveče.
Moja ljubav.
Tudje prezime.
I dete, koje će večno moje ime da nosi.
"Slučajnost" sa kojom moramo živeti i ona i ja.
Znam već sada kome to teže pada.
Maksimilijan S.
#putujucipisac
Prolazim kroz težak period.
PROLAZIM.
I proći ću!
"Ni iz koje povrijeđenosti, nemoj nizati pogrešne izbore." - napisala sam u čast dolaska jednog proljeća, za koje sam znala da će biti najhladnije i najsurovije ikad. Ni nalik na druga proljeća.
"Ne pružaj pola ljubavi..."
Napisala sam sebi, da mi budu podsjetnik, riječi koje sam željela da ti možeš čuti.
Pisala sam sve što ti nisam sitigla reći, a željela sam. Bio je to moj način da umirim želju za tvojim dahom na obrazu... Znaš, najstrastvenije sam izgovarala misli koje sam željela podijeliti s tobom. Najglasnije se smijala u trenucima kada bi mi zvuk tvog smijeha popravio dan. I život. I sve što dolazi.
"Nemoj da te neko polovično ima..." - izgovarala kao mantru. Kao lekciju koju sam morala naučiti iz tvojih grešaka.
Koliko sam samo željela da me možeš čuti, da mogu ljubav dozvati, probuditi je iz stanja u koje je zapala, spasiti je od propasti..
S početka tog proljeća, koje je, kao simbol novih početaka, uvijek bilo moje najdraže, ja sam željela samo zagrljaj kojim ću sve zaustaviti. Kojim ću podsjetiti naše duše na ono što znamo od onih oktobarskih dana u kojima smo bili tajna... Da smo jedno drugom "zauvijek" i da bi sve drugo bila iluzija.
Sve drugo ne bi bilo mi.
"Ni iz koje povrijeđenosti, nemoj nizati pogrešne izbore." - ostalo je napisano.
Zagrljaja nije bilo.
Adna
21. oktobar 2025.
Pamti me po svemu što si kod mene volio.
I pamti moje nepromišljene, djetinje, vesele izjave ljubavi, nedostajanja, želje.
Kada te život izazove ponovno i dođe vrijeme za još jednu bitku u kojoj ćeš odnijeti pobjedu, neka ti odzvanja u glavi moj glas i sve moje riječi utjehe, vjere, ohrabrenja.
Zaboravi kada sam u trenucima slabosti izrekla neke grube istine.
Jer, oduvijek ja za tebe imam svega po malo. Ljubavi ponajviše.
Ako ikada pomisliš da nisi dovoljno jak, da ne možeš pronaći izlaz, da ne zaslužuješ više, da je kasno za tvoju sreću...
Sjeti se žene koja je, ushićena, voljela život,
koja je, zahvalna, voljela tebe.
I nasmij se svom odrazu u ogledalu.
Nečije si zauvijek najdraže,
moje najdraže.
Adna
oktobar 2025. | U ime svega što ti nisam stigla reći
"Ja necu vise da budem s tobom ja vise ne znam sta cu sa sobom kada nam ne ide zajedno mozda i nije nam sudjeno"
Aco pejovic // prevara
Nikad ne mogu da odlučim
ko je tu više kriv:
Ti, koji znaš šta mi radiš
Ili ja, koja te puštam?
- sve što boli
Prošlo je dvadeset dana od kad čekam da se javiš. I svaki dan mislim danas ćeš. Ali izgleda da nećeš, džaba brojim dane, čekam. Ti si odustao, ja sam odustala. Kraj je.
Kad sretnete nekoga za kim žudite a ne možete imat tu osobu zabranjena vam je….
Koliko ružan i tužan osjećaj.
Idi od mene
Radim sve da te otjeram.
Jer, eto, priznajem
ne mogu da odem od tebe.
A samo bog zna
koliko sam rastrzana
između
umrijeću ako odeš
i umirem polako dok si tu.
Hajde učini mi to!
Natjeraj me da te proklinjem
i kunem i suze lijem
i uništim sve uspomene
i da te pronađem na dnu svake čaše
i u tekstu svake pjesme.
I da te pamtim kao ljubav koju sam izgubila.
Hajde učini mi to.
Reci mi kako sam nepodnošljiva,
kako sam se promijenila,
kako nisam više ona u koju si se zaljubio.
Hajde ostavi me,
jednom i zauvijek.
I ignoriši me.
Zaboravi me.
Budi ljubav koja je otišla.
Samo,
molim te,
nemoj da budeš ljubav koja nikad nije ni bila.
- sve što boli
Negdje sam između “gorim od želje da te vidim” i “ledi mi se krv od pomisli da te sretnem”.
- sve što boli