Jelenin blog

[jeleninblog]

Pogledaj objekt Opium Old City Apartment na Booking.com-u! https://www.booking.com/Share-KOLN7vS

★★★ Opium Old City Apartment, Split, Hrvatska

Objekt Opium Old City Apartment smješten je u centru odredišta ‘Split’, na 12 min hoda od znamenitosti Plaža Bačvice, te sadrži klimatiziran

[jeleninblog]

S Hvara gledam:

Brač leži u snu od safira,

more mu diše polako pod grudima.

Vjetar nosi samo sol i tišinu,

a daljina — ta vječna čuvarica — ne progovara.

Samo plavetnilo teče,

kao da je vrijeme zastalo da se napije ljepote.

📸 Jelena Miljević

[jeleninblog]

Na rubu pijeska

ostao je mali gol.

Prazan.

Mreža još miriše

na more i sunce.

Sjene palmi

polako prelaze preko pijeska,

duge i tanke.

Iza njih

more je sasvim mirno.

Jedan bijeli brod

stoji na pučini,

gotovo nepomičan,

između neba i mora.

Kuće uz obalu

prislonile su se jedna uz drugu.

Crveni krovovi

sjaje u popodnevnom svjetlu.

Iznad svega

Mosor šuti.

Oblaci prolaze polako.

Njihove sjene

na trenutak dodirnu more.

Čuju se cvrčci.

Negdje daleko

motor nekog broda.

I ništa više.

Kao da ovaj dan

nema nikakvu želju

stići do večeri.

📸 Jelena Miljević

[jeleninblog]

More je danas

zaboravilo valove.

Leži pod nebom

kao otvorena knjiga

u kojoj nitko ne okreće stranice.

Jedan gliser

Ispiše kratku bijelu rečenicu

i nestane.

Brod na pučini

stoji između neba i mora,

kao da ne pripada

ni jednom ni drugom.

Otoci šute.

Njihove tamne siluete

čuvari su starih priča

što ih vjetar više ne pripovijeda.

A dan prolazi polako,

gotovo nečujno.

Samo plavetnilo raste

do samoga ruba svijeta,

i čini se

da je sreća ponekad

ništa više od pogleda

prema dalekom horizontu.

📸 Jelena Miljević 

[jeleninblog]

"L’inferno dei viventi non è qualcosa che sarà; se ce n’è uno, è quello che è già qui, l’inferno che abitiamo tutti i giorni, che formiamo stando insieme.

Due modi ci sono per non soffrirne.

Il primo riesce facile a molti: accettare l’inferno e diventarne parte fino al punto di non vederlo più.

Il secondo è rischioso ed esige attenzione e apprendimento continui: cercare e saper riconoscere chi e cosa, in mezzo all’inferno, non è inferno, e farlo durare, e dargli spazio."

„Pakao živih nije nešto što će tek biti; ako postoji jedan, onda je to onaj koji je već ovdje, pakao koji svi svakodnevno nastanjujemo i koji stvaramo stojeći zajedno.

Postoje dva načina da se ne pati od njega.

Prvi uspijeva lako mnogima: prihvatiti pakao i postati njegov dio do te mjere da ga više ne vidiš.

Drugi je opasan i zahtijeva stalnu pažnju i učenje: tražiti i znati prepoznati tko i što usred pakla nije pakao, i tome dati trajanje, i tome dati prostora.“

Ovo je zapravo završni, zaključni dio knjige, u dijalogu između Marka Pola i Kublaj-kana. Jedan je od najcitiranijih i najsnažnijih odlomaka iz cijelog književnog opusa Itala Calvina.

Ovaj odlomak je jedan od najsnažnijih i najiskrenijih tekstova koje sam ikada pročitala. Calvino ne nudi lažnu utjehu ni jeftinu nadu. On kaže: pakao nije neka buduća apokalipsa, on je već tu – u sistemima koje smo izgradili, u odnosima koje trpimo, u malim i velikim kompromisima koje svakodnevno biramo.

Prvi način – najlakši

Većina ljudi ga nesvjesno bira: navikne se. Postane dio buke, cinizma, apatije, korupcije, površnosti, mržnje koja se normalizira. Nakon nekog vremena više ga i ne vidi. „Tako to ide.“ „Svi su takvi.“ „Šta ja mogu?“ To je anestezija duše. Najudobniji put u pakao je uvjerenje da si već u njemu i da nema smisla opirati se.

Drugi način – teži, ali ljudski

Ovdje Calvino postaje genijalan. Ne kaže „promijeni svijet“ ili „budi heroj“. Kaže nešto mnogo preciznije i teže:

Traži i prepoznaj ono što nije pakao dok si usred njega.

To može biti:

– Jedan pošten čovjek u korumpiranom okruženju

– Iskren razgovor u vremenu laži

– Ljubav koja odolijeva cinizmu

– Ljepota koju netko stvara iako je sve oko nje ružno

– Mala djela dostojanstva kad svi viču da je naivno

I onda – ne samo prepoznaj, nego daj tome trajanje i prostor.

To je ključ. Nije dovoljno vidjeti dobro i reći „kakav divan trenutak“. Treba ga njegovati, braniti, ponavljati, davati mu korijenje. To zahtijeva stalnu budnost, hrabrost i ponekad cijenu.

Zašto me ovaj citat toliko pogađa?

Živimo u vremenu u kojem se pakao jako glasno reklamira – preko ekrana, vijesti, društvenih mreža. Lako je pomisliti da je sve izgubljeno. Calvino nas podsjeća da čak i u najgorim okolnostima (a on je pisao nakon fašizma, rata i u vrijeme hladnog rata) postoje pukotine kroz koje prodire svjetlo. Naša je zadaća da te pukotine pronalazimo i da ih ne pustimo da se zatvore.

Najljepše u ovom citatu je što nije ni optimističan ni pesimističan. On je odgovoran. Ne obećava pobjedu, ali odbija predaju.

Za mene osobno, ovaj citat je postao neka vrsta unutarnjeg kompasa. Kad osjetim da se gušim u buci i beznađu, pitam se:

Što je upravo sada ono što nije pakao? I što mogu učiniti da to potraje?

A ponekad je odgovor smiješno malen – poruka prijatelju, sat vremena koncentriranog rada, odbijanje da budem cinik, čuvanje ljubaznosti kad svi viču.

[jeleninblog]

Nebo se spušta

polako u zagrljaj mora —

savršen spoj.

Lagani vjetar

nježno miluje bijeli trup Jelene,

more se smiješi.

U tom tihom plesu

plavetnila, svjetlosti i vjetra

sve staje.

Sve diše.

Duša nađe mir.

🌊☀️

📸 Jelena Miljević

[jeleninblog]

Ponekad je dovoljno vidjeti sebe kroz tuđe (ili AI-jeve) oči da se podsjetiš koliko si lijepa kad se smiješ. 😊💜

Hvala svima koji me na to uvijek iznova podsjećaju — i naravno, veliko hvala AI-ju na ovim predivnim verzijama koje izgledaju kao remek-djelo! 🎨✨

[jeleninblog]

Anno nuovo, vita nuova!

Neka ova godina bude ispisana hrabrim koracima, toplim zagrljajima i trenucima koji srcu doista znače.

Spremna sam krenuti dalje s punim srcem i tihom vjerom u bolje sutra. 🤍

Con il cuore aperto e la mente libera,

affronto ogni giorno come una pagina nuova,

da colorare con i miei sogni. 🌿

[jeleninblog]

✨ Sretna Nova godina! ✨

Neka vam nova godina donese obilje zdravlja i mira,

radost koja oplemenjuje svaki dan

te mnogo malih, lijepih i dragocjenih trenutaka.

Happy New Year!

Felice Anno Nuovo!

Frohes neues Jahr!

Šťastný nový rok!

Bonne année!

Feliz Ano Novo!

¡Feliz Año Nuevo!

С Новым годом!

Καλή Χρονιά!

Godt nytt år!

La mulți ani!

Gott nytt år!

Szczęśliwego Nowego Roku!

新年快乐！

(Xīnnián kuàilè!)

Boldog új évet!

Srečno novo leto!

Hyvää uutta vuotta!

Godt nytår!

Честита Нова година!

שנה טובה ומתוקה!

(Shanah Tovah u’Metukah!)

Mutlu yıllar!

明けましておめでとうございます！

(Akemashite omedetō gozaimasu!)

Feliĉan novan jaron!

🎉🥂✨

[jeleninblog]

S Hvara gledam,

Brač u plavetnilu sniva —

daljina šuti. 💙🌊

📸 Jelena Miljević

[jeleninblog]

It's my 12 year anniversary on Tumblr 🥳

[jeleninblog]

📍 Rimska cisterna u podnožju Velike Mrdakovice

Poznata među lokalnim stanovnicima kao Ograđenica, ova impozantna rimska cisterna smještena je u podnožju arheološkog lokaliteta Velika Mrdakovica, nedaleko od Vodica.

Velika Mrdakovica jedno je od najvažnijih arheoloških nalazišta u Šibensko-kninskoj županiji. Povezuje se s liburnsko-rimskim naseljem Arauzona, kojeg spominje i Plinije Stariji.

Na ovom području otkriveni su ostaci stambenih građevina, nekropole i sama cisterna – nijemi svjedoci bogatog života u antičko doba.

📷 Zavirila sam unutra i osjetila nevjerojatnu tišinu prostora u kojem se nekada čuvala voda za čitavo naselje. Kamen i povijest – toliko skromno, a toliko moćno.

🧭 Ako vas put nanese prema Vodicama, svakako zastanite i osjetite dah povijesti među kamenim zidovima ovog jedinstvenog lokaliteta!

#Vodice #Dalmatia #Croatia #VelikaMrdakovica #Arauzona #arheologija #rimskaostavština #Ograđenica

[jeleninblog]

Postoje mjesta koja nisu geografska točka već stanje duha.

Vransko jezero, u to sam sigurna, jedno je od njih.

Ovdje krajolik ne traži da ga pogledaš, već da ga osjetiš.

Ne govori ti „vidi“, već šapće „budi“.

I dok stojiš pred tim beskrajem u kojem se voda i nebo prelijevaju jedno u drugo,

u tebi se polako, ali sigurno, spušta tišina.

Ne ona prazna, nego ona puna značenja,

koja te ne guši, već oslobađa.

U tom trenutku sve ono što si bila, sve brige, pitanja,

ljubavi koje nisi izrekla do kraja,

ostaju negdje iza, kao zaboravljene riječi na nepročitanim stranicama.

A pred tobom – jezero.

Ogledalo koje ne pokazuje tvoj odraz, nego tvoju prisutnost.

Možda nismo stvoreni da stalno budemo sretni,

ali ovdje, makar na tren, sve izgleda mirno, moguće, lagano.

Kao da je život, baš takav kakav jest,

dovoljno dobar.

I tada znaš — ne trebaš ništa više.

🌊☁️✨📖🌫️☀️

📸 Jelena Miljević

[jeleninblog]

Šibenski most pod oblacima...

Tamo gdje more dodiruje nebo,

i misli šute kao zaljubljeni uzdah.

🌉🌊💭💙🌫️

📸 Jelena Miljević

[jeleninblog]

Slap Krčić šapuće, a duga mu šuti na ramenu.

Tren čiste čarolije.

[jeleninblog]

Kada pogledaš prema pučini,

Split ti šapne:

„Ovdje si doma.“

I više ti ništa ne treba.

🌊☀️💙🏡

📸 Jelena Miljević

Split, Dalmatia, Croatia, Adriatic sea

[jeleninblog]

Jedna jedrilica —

k'o misao izgubljena

u svjetlu što sja.

Tiho odlazi tamo gdje čežnje

postaju vjetar pod jedrima.

⛵ ✨ 🌊

📸 Jelena Miljević

Split, Dalmatia, Croatia, Adriatic sea