Sjećanje
U mojim snovima Sjedimo zagrljeni na onoj klupi u bloku, I čitamo Dučićevu pjesmu O dvoje ljudi Koji se poslije mnogo vremena ćutanja Konačno pronalaze
U mojim snovima Dan je sunčan, Trava oko nas je puna bijelih rada I koju god da uzmeš da bišteš Uvijek na kraju ispadne da te volim, Ne pitaj zašto
U mojim snovima Tu sjedimo satima, I razglabamo o tome kako te niko nikad nije shvatio kao ja Kako su neke stvari prosto jače od nas, Jer su negdje još davno zapisane U mojim snovima Osjecam da su svi putevi I sve niti Vodili baš tebi I da te imam, onako trajno Onako kako imaš svoje kosti
U mojim snovima Sve je sjajno, I ti me stavljaš na prvo mjesto, Zato što znaš da je to što imaš u meni Jako kao stijena I da te ipak najbolje znam
U mojim snovima Šapćeš mi da ti značim I da me želiš Na onaj pravi način Da pored mene staneš I ostaneš, jer sam ipak to ja.
U mojim snovima Ti mene stavljaš Na prvo mjesto.
