my world

Be the change you wish to see in the world. How lucky I am to have something that makes saying goodbye so hard. - Winnie the Pooh.

[ninthwardjawn-deactivated201902]

conversations in a parked car be intense as fuck.

[havingcompassion-deactivated202]

If you see me looking zoned out it’s cuz im having a therapy session with myself in my head

[let-her-go1]

Znala sam tada da je to pogrešno, ali samo jedan pogled na njegove ruke mi je bio dovoljan. Napete, prošarane venama, muževne, snažne. Mogla bi ih opisivati poput zasebnog lika njegova tijela. Vrhovima svojih prstiju, gdje završavaju svi živci prelazio je po mom zapešću i šarao nevidljive linije. Vjerujem da bi ih osjetila i da je lebdio prstima iznad moje kože. Gledala sam njegove prste kako šeću i razmišljala o tome može li osjetiti koliko mi je podignuo puls i koliko mi je dah kratak. I znam da ne bih trebala toliko se hvatati za njegov izgled, to je prolazno. I površno. Uostalom i da ga ne vidim, da je oko nas mrak, osjetila bi dobrotu njegova bića kroz vrhove prstiju. Osjetila bi njegovu želju da bude voljen. Kada bi oko nas stvarno bio mrak, i kada bi izolirala sve slike koje me bune, njegove ruke koje mi odvlače pažnju, tetovaže koje zahtjevaju objašnjenje, oči koje se uzburkano smiju, možda bih onda bolje čula što mi želi dodirom reći. Možda sam mu na vrhu živaca, možda sam mu na vrhu jezika, možda sam mu...

[ashstfu]

half of me finishes a book within 6-12 consecutive hours and the other half of me takes roughly six months.

[princesconsuela]

4 stages of stress

[7l7l7l7l7l7l7l7]

yall ever miss your own energy?? like damn wtf happened to me??

[amargedom]

“When someone shows you their true colors, don’t try to paint a different picture.”

— Unknown (via amortizing)

[skooth]

this is important and more people need to understand this

[barlikorn-deactivated20211226]

Tebe nikad nije boljela glava,

ti nikad nisi imala već dogovoreno

I nikad nisi bila u PMS-u

Za sve moje iznenadne budalaštine

Kao druge prije tebe.

Ti nisi na moje

“Idemo do Sarajeva”

poslije ponoći

Rekla “sutra moram”

već “sačekaj da napravim

sendviče ako mi ogladniš.

Znala si kakve knjige volim

Koje cigarete pušim

Koje čarape kojim danom nosim

I znala si da kad me u predvečerja

S vremena na vrijeme

Sustigne “ono moje”

Zagrliš i razumiješ.

I niko nikad neće slađe kazati

“Koliko čitaš tog Dacu, pretvorićeš se u njega”

Eh, ovom Daci si ti i Nevena, i Vesna, i Sarajevo. Glavni grad moje rascjepkane države.

[narkolepsey]

[nevver]

[let-her-go1]

Osjećam se kao djevojčica. Ne mogu reći da sam odrasla, a ni da sam dijete.

Ali kada mislim na njega osjećam se kao mala zaljubljena djevojčica kojoj je lijepo sve što on radi. Koja proučava svaki njegov pokret i riječ kao da bi mogli imati skriveno značenje upućeno samo njoj.

Šeta mi po mislima pa se tamo zadrži. Osmijeh mi stavlja na lice, a ne čini ništa.

Stomak mi se grči, a ne čini ništa.

Samo je tu.

I divne su mi njegove oči pune dobrote.

I osmijeh pun iskrenosti.

I način na koji izgovara moje ime.

Na tren uvjerim samu sebe da su ti osjećaji stvarni. Da osjetim nešto i s njegove strane. Da sam dobro protumačila taj pogled upućen meni. Da nije samo jedan uobičajeni koji dobacuje svima.

Uvjerim se samo na tren, ali duboko u sebi znam da je to samo plod moje mašte, mašte koju trebam ukrotiti.

Zašto se onda osjećam poput zaljubljene djevojčice?

[let-her-go1]

Ako se ikada zapitaš gdje me možeš pronaći - traži tamo gdje rastu ruže. Volim ruže. Traži malu klupu okruženu prirodom. Traži mjesto koje odiše mirom. Poput oaze u pustinji. Vjerojatno gledam sve oko sebe i zahvaljujem Bogu na tome. Ili sam u potrazi za sitnicama koje će me oraspoložiti.

Traži me tamo i naći ćeš me.

[let-her-go1]

Na koliko sam samo glupih kompromisa pristala u očajnom nastojanju da te zadržim. Putem sam izgubila sebe i sve one stavove koji me čine. Djeliće sebe sam ostavljala u svakom pokušaju da ostanemo skupa. Sad mi fale ti dijelovi i nisam cijela. Osjećam se slomljeno.

[let-her-go1]

Mislila sam da nemam više što tražiti

otkad sam tebe našla

Bila sam uvjerena u to

Sve dok nije došao

Taj val

I odnio svakoga na drugu stranu

Pa koliko god se trudili

Plivati jedno prema drugome

Struja se promijeni

I ja se počnem gušiti.

[let-her-go1]

Ima ta neka mržnja u meni, koja čak i nije moja. Jer ja ne mrzim. Prejaka je to riječ za napisati, a pogotovo za osjećati. Ne znam odakle dolazi niti gdje ide. Samo se nadam da će otići.

[sedraboc]