“Mogla sam da se ponovo zaljubim i da kažem da ljubav leči sve. Ali ljubav, poručniče… Ako je ljubav zaista ljubav, onda ona nije reka koja donosi zaborav. Ljubav je zastava koja se vijori na vetru, među olujama, zastava pored koje udaraju gromovi, dok ona stoji tako nepokretno, usredišteno i gleda kako se cepa, kako se kida, ali stoji i dalje. I vijori se, i tako ružna, već prljava, pokidana. Ali stoji. Ljubav nije reka, poručniče.”
— “Veliki juriš”, Slobodan Vladušić





















