It's my 13 year anniversary on Tumblr 🥳

pixel skylines
Sweet Seals For You, Always

blake kathryn

Origami Around
Mike Driver
One Nice Bug Per Day

Kaledo Art

titsay
KIROKAZE

No title available
let's talk about Bridgerton tea, my ask is open
will byers stan first human second
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
No title available

Discoholic 🪩

No title available
wallacepolsom
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
Today's Document

#extradirty
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from Canada
seen from Türkiye
seen from United States

seen from Malaysia
seen from Iraq
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from China
seen from Sweden
seen from Brazil
seen from United States

seen from United States
seen from Romania
seen from Argentina

seen from Germany
@asweetjane
It's my 13 year anniversary on Tumblr 🥳
Do you ever just go wow I have a lot of repressed anger
Ništa više nemam pametno da kažem
Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe? Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš. Možda tvoja slutnja vara, možda umišljam. Htio bi da budeš sretnija.
Kao i jučer, Azra
mokapot coffee and opened journals
Crtice iz šetnje #6:
Posle dužeg vremena prošetala sam sa njom Dunavskim parkom. Primetila sam pupoljke nekog čudnog cveta, fotografisala sam, povremeno spuštala pogled ka mobilnom. Gledam u mobilni jer večito nešto čekam. Čekam da se neko javi, čekam mejl, čekam bilo šta zanimljivo. Osećam dosadu kao svrab ispod kože, kao nešto što ne mogu dokučiti, i za šta su moji nokti suviše tupi. Zato nervozno vadim telefon iz džepa i vraćam ga unutra. Vadim i vraćam. A napolju sunce.
Ponekad pomislim: kako bi bilo lepo da sad imam gomilu para i da mogu da radim šta hoću.
Ponekad pomislim: hoću li sresti nekoga?
Ponekad pomislim: hoće nekad nešto da se desi?
Dok je nosim usnulu uz stepenice, nakon šetnje, ne mogu da se suzdržim da je ne ljubim. Dete je čitav jedan novi svet kojim toliko dobijaš, i toliko gubiš. Ti gubici bi trebalo da budu kao paučina u uglu sobe: praviš se da ne vidiš, kad ti baš jako bode oči, maneš rukom i skloniš. Ali uvek ostane nešto lepljivo na rukama što podseća da je nešto bilo tu. Da se gradila čitava mreža, čitava jedna druga priča, koja je dolaskom bebe samo prestala da postoji.
Volela bih da nekoga interesujem onoliko koliko on mene interesuje. Pomišljam, i setim se muža. Setim se drugarice kojoj ne moram da pišem prva. Nije mi dovoljno i neće ni biti dok samoj sebi ne budem prioritet. Ali onaj svrab se ponekada pretvori u bol, sa kojim ne želim da se suočim.
Vrativši se iz šetnje, uživam u tišini i blagoj svetlosti koja dopire kroz prozore. Svet je pun mogućnosti. Ja sam puna mogućnosti. Izoštri nokte i kopaj dok ne uništiš ono što boli.
“Do you love me enough that I may be weak with you? Everyone loves strength, but do you love me for my weakness? That is the real test.”
— Alain de Botton, Essays in Love
🎬 You’ve Got Mail
Head over to my Instagram for more autumn stuff!
Casa Fernandini, Lima, Peru,
Built in 1913 and located at 400 Jirón Ica and was designed by Claude Sahut in an eclectic style.
Courtesy: Elizabeth Alvear
Hodam i govorim sebi: "ja sam glavni junak svog života; ja sam glavni junak svog života"
Reblog this post to ask mutuals to tell you their weirdest theory about u
by alexandrine_ar