It's my 13 year anniversary on Tumblr 🥳

Origami Around

ellievsbear
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
Not today Justin
Monterey Bay Aquarium
TVSTRANGERTHINGS

shark vs the universe
RMH
cherry valley forever
taylor price

bliss lane

Product Placement
Claire Keane

oozey mess
The Bowery Presents

Kiana Khansmith

blake kathryn
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ

pixel skylines
𓃗
seen from United Kingdom
seen from Canada

seen from Malaysia
seen from United States
seen from T1

seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from Japan

seen from Spain

seen from Australia
seen from United States
seen from Malaysia
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from Kazakhstan

seen from United States
@asweetjane
It's my 13 year anniversary on Tumblr 🥳
Do you ever just go wow I have a lot of repressed anger
Ništa više nemam pametno da kažem
Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe? Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš. Možda tvoja slutnja vara, možda umišljam. Htio bi da budeš sretnija.
Kao i jučer, Azra
mokapot coffee and opened journals
Crtice iz šetnje #6:
Posle dužeg vremena prošetala sam sa njom Dunavskim parkom. Primetila sam pupoljke nekog čudnog cveta, fotografisala sam, povremeno spuštala pogled ka mobilnom. Gledam u mobilni jer večito nešto čekam. Čekam da se neko javi, čekam mejl, čekam bilo šta zanimljivo. Osećam dosadu kao svrab ispod kože, kao nešto što ne mogu dokučiti, i za šta su moji nokti suviše tupi. Zato nervozno vadim telefon iz džepa i vraćam ga unutra. Vadim i vraćam. A napolju sunce.
Ponekad pomislim: kako bi bilo lepo da sad imam gomilu para i da mogu da radim šta hoću.
Ponekad pomislim: hoću li sresti nekoga?
Ponekad pomislim: hoće nekad nešto da se desi?
Dok je nosim usnulu uz stepenice, nakon šetnje, ne mogu da se suzdržim da je ne ljubim. Dete je čitav jedan novi svet kojim toliko dobijaš, i toliko gubiš. Ti gubici bi trebalo da budu kao paučina u uglu sobe: praviš se da ne vidiš, kad ti baš jako bode oči, maneš rukom i skloniš. Ali uvek ostane nešto lepljivo na rukama što podseća da je nešto bilo tu. Da se gradila čitava mreža, čitava jedna druga priča, koja je dolaskom bebe samo prestala da postoji.
Volela bih da nekoga interesujem onoliko koliko on mene interesuje. Pomišljam, i setim se muža. Setim se drugarice kojoj ne moram da pišem prva. Nije mi dovoljno i neće ni biti dok samoj sebi ne budem prioritet. Ali onaj svrab se ponekada pretvori u bol, sa kojim ne želim da se suočim.
Vrativši se iz šetnje, uživam u tišini i blagoj svetlosti koja dopire kroz prozore. Svet je pun mogućnosti. Ja sam puna mogućnosti. Izoštri nokte i kopaj dok ne uništiš ono što boli.
“Do you love me enough that I may be weak with you? Everyone loves strength, but do you love me for my weakness? That is the real test.”
— Alain de Botton, Essays in Love
🎬 You’ve Got Mail
Head over to my Instagram for more autumn stuff!
Casa Fernandini, Lima, Peru,
Built in 1913 and located at 400 Jirón Ica and was designed by Claude Sahut in an eclectic style.
Courtesy: Elizabeth Alvear
Hodam i govorim sebi: "ja sam glavni junak svog života; ja sam glavni junak svog života"
Reblog this post to ask mutuals to tell you their weirdest theory about u
by alexandrine_ar