🌵 kaktus 🌵

Bosna i Hercegovina ⚜️🇧🇦 27y 🪐👩🏻‍💻

[neshvaceni-pisac]

Izgubio sam opet. Ja sam davao i inicirao. Ti si bježala bez zaustavljanja. Da znaš barem koliko su tvoji ubrzani koraci boljeli..

[neshvaceni-pisac]

Zašto mi uopšte značiš nakon 23 dana poznanstva?

[neshvaceni-pisac]

Samo da podijelim ovo sa vama. Kada sam ušao u kafić gdje je sjedila, noge su mi se odsjekle. I dok su drugi pričali, ja pričati nisam mogao. Nisam mogao čašu da držim u rukama. Drhtalo mi je cijelo tijelo. Riječ izustio nisam. Cigara mi je ispadala iz ruke. Tako sam smotan postao. U tom trenutku nisam znao gdje se nalazim, ali sam znao da mi je ona u blizini. Želudac mi se okrenuo. Nisam mira imao. Uzeo sam da pijem. Pio sam jedno, drugo, treće, četvrto… Da vi znate koliko je ona lijepa. Da vi znate kako lijepe oči ima. Da vi znate kakva joj je duša njena, kakvo joj je tijelo njeno… Kad mi srce nije iskočilo iz grudi. Ja mislim da ovo znači samo jedno, a šta vi mislite?

[neshvaceni-pisac]

Do sad sam mislio da su me ljubavi slomile. Sve suze do sada isplakane mislio sam da su najteže. Mislio sam da mi je srce pocjepano na milion dijelova. Mislio sam to je kraj.

A onda je došla ona.

Ljubav me slomila kao nikada. Oplakao sam ljubav dok sam bio uz tu ljubav. Toliko tuge nisam do sada osjetio. I nije mi srce bilo pocjepano kako sam ja to mislio. Ovo čak nije bilo ni blizu kraja.

Sada dišem kao biljka. Nepomično. Zar sam sve ovo zaslužio? Nakon svega.. da li sam baš sve ovo ovako zaslužio? Odrastao sam i moje godine to potvrđuju, ali nikada nisam dovoljno star da saznam i shvatim neke odgovore na neka pitanja.

[neshvaceni-pisac]

Nemoj biti onaj koji traži izgovore. Budi insan koji traži načine za uraditi nešto. I na kraju.. budi siguran da ćeš pogriješiti šta god odabrao od navedenog.

[neshvaceni-pisac]

Spava mi se itekako, ali ne spavam.

Oči me bole jednako kao i ova moja duša. Uhvatim se kako gledam u mraku u plafon bez emocija, bez ikakvog razmišljanja, znači praznih misli. Tolika se povreda ove duše desila, da je oplakala što oplakano tek treba biti. Sada sam izgubljen čovjek, koji luta kroz praznine.

[neshvaceni-pisac]

Prošao sam putevima kojima smo nekada mi išli. I da, to više nismo mi, a ni to nisu naši putevi.

[neshvaceni-pisac]

Dat ću zlato gatarama da naprave čini, hoću da mi budeš jedan jedini.

[neshvaceni-pisac]

Poezija je dokaz života. Ako je vatra tvoga života rasplamsana, poezija je samo pepeo.

[neshvaceni-pisac]

Sretan sam. A ti?

[neshvaceni-pisac]

Trebam nešto da napišem, a nije vezano za sve što inače pišem. Moram jednostavno jer ovo nema smisla. Vozim se tako kući i uopšte kao da nisam u onom vozilu niti išta. Pun gas, do poda, bukvalno. I samo želja da sve prestane. Znate kako se osjeća čovjek kojemu prijatelji okrenu glavu, porodica, kolege, i tako dalje. Htio bih da priča s nekim o nečemu, o nečemu u sebi, a ćuti. E to što ćuti dovodi do tih suicidalnih misli i pokušaja da se ostvare te misli. I kočiš, a auto svoju politiku. I ne, nije se desilo ništa. Neko bih rekao piše iz paźnje. Ne, uopšte me ne interesuje. Sjetih se maleckog brata, sve ono loše se pretvorilo u dobro, ljubav prema njemu. Jer on, on nema ljubav nikoga osim mene. I svi mi zaboravimo da živimo za nekoga, zbog nekoga dišemo, nekoga prebitnog. Neko se drugi neće zaustaviti, jer je na trenutak zaboravio da ima nekog za koga diše. I onda dolazi ravna crta. Čovjek treba da živi, jer svi žive s nečim. Treba da samo svoju psihu jača iz dana u dan! I kada svi odu, kao meni sada, treba samo razabrati malo, ima taj neko ko nam daje ljubav, a mi ne gledamo na to kao na nešto sveto, na svoju krv. Svi ti prijatelji će otići, i djevojke i momci u koje smo se kleli, barem jedno, taj jedan čovjek ima kao svjetla tačka, barem nas tjera da živimo u inat zapravo. Život treba gledati kroz tu ljubav i živjeti u inat zbog svih koji čekaju naš pad.

Ovo nema veze ni s čim, ali u meni je. Mnogo je gore, ovo čak ni loše nije napisano. Ali loše je. I mnogo je vas tu kojima je život postao sranje, i meni je. Živjet ćemo u inat svim onima koji čekaju naš pad.

[neshvaceni-pisac]

Sjećam se dana kada sam te imao. Sjedim i razmišljam. U grudima me steže i mnogo teško dišem. Zaplakao sam! Ovo gušenje je ogromna bol! Nisam te cjenio. Čitam naše poruke, i ne, nisam te cjenio. Sjećam se poziva, kada si me pitala “je l to to”, kada sam odgovorio “JEST!!”, što sam više drzak mogao biti kod tog odgovora. Odzvanja mi u glavi taj razgovor, jedno pitanje i jedan odgovor. Sam’ Bog zna koliko će dugo da boli. Sad te viđam, izlaziš, smiješ se na glas da te svi čuju, pričaš glasno, i svaki tvoj smijeh i svako slovo, dušu mi para, šta sam na kraju uradio ja? Dani fakat bez tebe prolaze. Ja živim. I ti živiš. Dišemo ove dane. Ali znaj, ovaj grč u grudima je znak, ova borba u meni da se preživi, kamen na želudcu i nagon na povraćanje, bol, bol, bol… Htio sam ti samo reći “volim te”, kada bi mi barem povjerovala, kada bi na tren mogla pogledati u mene, zaviriti u moje srce, sve bi ti bilo jasno.

[neshvaceni-pisac]

Nije bitno šta se čovjeku dešava, nego način na koji on to doživljava.

[neshvaceni-pisac]

Noć je teška.

[neshvaceni-pisac]

Htio sam samo reći kako nisam bio dobro i kako nikoga nije bilo tu.

[neshvaceni-pisac]

Pozovi me nekad kad ti loše krene.

[neshvaceni-pisac]

Nemoj dozvoliti da tvoje mjesto druga zauzme.