kkk

Product Placement
Monterey Bay Aquarium
EXPECTATIONS
Sweet Seals For You, Always

PR's Tumblrdome

titsay
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
d e v o n
art blog(derogatory)

shark vs the universe
NASA

No title available
will byers stan first human second
$LAYYYTER
TVSTRANGERTHINGS
🩵 avery cochrane 🩵
Not today Justin
One Nice Bug Per Day

@theartofmadeline
almost home

seen from Romania

seen from Switzerland

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from Argentina

seen from United States

seen from United States

seen from Malaysia

seen from Ecuador
seen from Spain

seen from Italy

seen from T1

seen from Romania

seen from United States

seen from Malaysia

seen from Australia
seen from Singapore
seen from United States
seen from United States
@normalniljudi
kkk
Danas počinje proljeće, žao mi je svih onih kojima to nije važno.
Duško Radović
Srećno proleće svima koji slave.
Senjak nikada ne može biti ono što je Malinska.
Bila je devojčica koja nije videla dalje od mene, a sada je žena koja gleda u sve, samo ne u mene.
Samo sam navikao, da gde god da idem, da se vratim tebi.
Samo da te ništa ne boli i da te ništa ne brine.
Bio sam njena ljubav iz mladih dana, a kad je odrasla, shvatila je da sam primer čoveka kakvog ne treba kraj sebe.
Nadam se da ćeš se izlečiti od stvari zbog kojih se niko nije izvinio.
Nadajmo se i dalje
srećna 2024. neka nas bar ona izleči.
Da putujemo kroz vreme i da sve vreme budemo zajedno.
Ti i ja nikada jedno drugo nećemo izbiti iz glave.
Sa 40 godina, Franc Kafka, koji se nikada nije ženio i nije imao dece, šetao je parkom u Berlinu kad je sreo devojčicu koja je plakala, jer je izgubila svoju omiljenu lutku. Ona i Kafka neuspešno su tražili tu lutku. Kafka joj je rekao da se sledeći dan tamo nađu i da će se vratiti da je potraže. Sutradan, kada još nisu pronašli lutku, on je devojčici dao pismo u kojem je pisalo:
„Piše ti tvoja lutka. Molim te ne plači. Krenula sam na putovanje da vidim svet. Pisaću ti o svojim avanturama.“
Tako je započela priča koja se nastavila do kraja Kafkinog života. Tokom njihovih sastanaka, Kafka je devojčici čitao pisma lutke pažljivo napisana, o njenim avanturama, dok su razgovori sa piscem za devojčicu bili očaravajući.Kafka je na kraju vratio lutku (koju je u međuvremenu kupio), a koja se navodno vratila u Berlin.
„Uopšte ne izgleda kao moja lutka“, rekla je devojčica. Kafka joj je onda dao još jedno pismo kojem je lutka napisala: „Moja putovanja su me promenila“. Devojčica je zagrlila novu lutku i srećno je donela kući. Književnik je umro godinu dana kasnije. Mnogo godina potom, sada odrasla devojčica, pronašla je pismo u lutki. U malom Kafkinom pismu stoji:
„Sve što voliš verovatno će biti izgubljeno, ali na kraju će se ljubav vratiti na drugačiji način."
Slaba si mi tačka gde god da se dodirnem.
Dođi da zaboraviš to što te ne voli.
Sreli smo se u tramvaju, ona ja glumila da traži nešto u torbi, a ja sam glumio da je ne volim. Na izlazu me je slučajno okrznula knjigama u svojoj ruci. "Oprostite" kazala je i istrčala napolje. "Nema problema - uzvratio sam dok se ona gubila među užurbanom masom - ti si meni opraštala mnogo gore stvari".
Šteta, mogla si večeras da ne budeš sama.
Fališ mi već, a to "već" traje godinama.
Ja sam krivično delo za koje ti nikada nisi odgovarala.