Koji nemi tren kasnije, Koletovi prsti su našli naočare i lagano ih navukli na nos. Oca nije video ništa jasnije: daljina među njima nije bila posao za okulistu, nego za astronome.
Marko Šelić Marčelo, Higijena Nesećanja (MalterEgo 2)
tumblr dot com
YOU ARE THE REASON
we're not kids anymore.
Show & Tell

Discoholic 🪩

Love Begins
Misplaced Lens Cap
AnasAbdin
No title available
🪼
Mike Driver
Sade Olutola

PR's Tumblrdome
No title available

Origami Around

blake kathryn

izzy's playlists!
i don't do bad sauce passes

titsay
taylor price

seen from United States
seen from South Korea

seen from United States

seen from Egypt

seen from Australia
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from T1

seen from Malaysia

seen from Türkiye

seen from Singapore

seen from France

seen from Singapore

seen from Germany
seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Spain

seen from Germany
@osvetarijum
Koji nemi tren kasnije, Koletovi prsti su našli naočare i lagano ih navukli na nos. Oca nije video ništa jasnije: daljina među njima nije bila posao za okulistu, nego za astronome.
Marko Šelić Marčelo, Higijena Nesećanja (MalterEgo 2)
U drugom krilu, kojim sam ponekad voleo da lutam, ima jedna velika soba šarenih zidova, zastakljena. Bila je brižljivo uređena igraonica za decu obolelu od raka. Uvek zastanem, i nešto u meni zastane. Ta su nevina, nasmejana lica krunski dokaz da bog ne postoji ili ga je baš briga, i ko god kaže da je ta misao izlizano patetična – taj nije prošao pored ovakve prostorije. Tobogani, igračke, glavice bez kose, oči svejedno pune radosti, osmesi, razne sprave po kojima, igrajući se, zapravo rade vežbe koje su im nakon terapija potrebne. Toliko lepršavog života i lebdeće smrti na istom mestu. Svaki put grozničavo proverim jesu li na broju, ima li ih i dalje dvanaestoro.
Marko Šelić Marčelo, Higijena Nesećanja (MalterEgo 2)
Pognuo sam glavu i ponovo pogledao svoj lik u vodi. I smučilo mi se. Šta umišljam, da mi je kosmos organizovao baru da se gledam sa poentom? Poslao odraz da me kinji? Zakrivi ogledalo ovako - bićeš div; zakrivi ga onako - bićeš karikatura. Ogledaj se u bari - bićeš bledi bednik čije lice nema čak ni jasnu konturu. Ogledaj se u najobičnijem ogledalu, i tvoj utisak opet će uspeti da zakrivi ono što vidi. Nikad nisi svoj odraz.
Marko Šelić Marčelo, "Higijena Nesećanja" (Malterego 2)
“ - Bre, meni to čudno sad.
— Šta?
- Pa… ja se molim bogu, a pomogneš mi ti. Znači, kume, ti su onda bog.
— Hah. Nisam, veruj mi.
- Pa što onda radiš k'o da jesi?
– Hm. Pa, da vidiš, možda i jesam. Slušaj, mali. Ja sam bog, ti si bog. Jašar i Damir su bog. Nema više sile, razumeš, nema nikoga, sami smo. Sve je onako kako mi napravimo, mi imamo… znaš šta znači kontrola? E, mi, mi jedini imamo kontrolu. Moramo da je imamo, ili ode sve. ”
– Marko Šelić Marčelo, “Higijena Nesećanja” (MalterEgo2)
Ja nisam čovek, ja sam situacija. Ja se ljudima naprosto dogodim.