Kada se neko ubije onda se svi pitaju,
Zašto se nije nikome obratio,
Veći strah u očima u životu nisam vidio.
I dan danas žalim te riječi,
Kada me gleda dok pušim cigaretu,
Dugo vremena sam razmišljao,
O tome kako bi bilo da odem,
Nemam kome da pričam o tome kako sam,
I svoje traume i rane liječim,
Nemam vremena da razmišljam o depresiji,
I zajebancija koju niko ne shvaća ozbiljno,
Ni ja nisam shvatio zašto je alkohol rješenje,
Do onog dana kada su mi javili,
Za koje ja nisam mogao ni zamisliti da postoje,
Odluči oduzeti sebi život,
U nadi da će pronaći mir,
Koji na ovoj zemlji nije mogao naći...
To je izlaz koji koriste samo kukavice,
I naravno ja ga ne krivim,
Čak ga i razumijem zašto je to uradio,
Jer evo plačem već četvrtu godinu otkako ga nema,
Kada mogu uzmem nam po pivo,
I sjedim na njegovom grobu,
I pričam mu o svemu što se događa otkako je otišao.
A i ako ga ima nadam se i da je Bog oprost mu dao,
I pustite suzu kada je teško,
I pričajte s voljenim ljudima,
Onako iskreno a ne iz čistog bontona,
Puno ljubavi šaljem svim muškarcima koji prolaze kroz teške trenutke,
Čuvajte se i budite dobro.