Prosao je jos jedan dan bez tebe.
Skupila sam snage da ti pisem.
Nadam se da ces ovo nekada vidjeti, razumjeti, osjetiti, cuti i vidjeti.
Iako nisi osjecao neke stvari, nadam se da si osjetio moju ljubav.
Iako nisi cuo rijeci, nadam se da si cuo moje.
Iako ne znas citati, citanje je za nas obične ljude, a ti to nisi, nadam se da ce ti Bog ovo prevesti.
Ti nisi za ovaj svijet, tako bezgresan, bez trunke mrznje, bez ijednog prljavog postupka i dodira, ali hvala ti sto si moj život bar na par godina ucinio ljepsim.
Bez tebe nikad nece biti isti, nece i ne moze.
Stvarno zelim da nekako, ovo, negdje vidis.
Hvala ti za svaki olaksani posao.
Jutro od sada zapocinjem bez tebe i tvog budjenja mene, bez tvog hitrog dodavanja jastuka dok zatezem krevet.
Kafu pijem sama. Doruckujem sama. Sada imam cijeli dorucak za sebe, ne dajem vise male zalogaje tebi.
Ajvar imam samo za sebe. Niko u ovoj kuci ga ne voli kao mi.
Širim veš sama, štipaljice su rasparene i nejednake, nema te da uvedes mir medju njih.
Knjigu nemam snage da uzmem. Ne mogu bez tebe. Nema te da mi dodirujes stranice i smijes se jer ucim, sikiram se, a ti bezbrizan mi se pomalo i podrugujes.
Izlazim jutros iz kuce, a ispred vrata nema mojih najdrazih cizama. Niko ne misli o mojim cizmama sada kad nema tebe, ali ne brini, čuvat cu ih ja, necu dat kisi da ih unisti, kao sto ti nisi dao, i uvijek cu ih vracati na svoje mjesto, jer znam da ti tako volis.
Nisam radila više aktivnosti, nisam mogla, nisam imala snage.
Legla sam, nema te da mi ugasis svjetlo, pa sam ga sama ugasila iako je ono vec ugaseno kako si otisao.
Volim te.
