tužne pesme
tužne pesme su višestruko tužne bez tebe ali one postanu podnošljive kada ih slušamo zajedno
almost home
KIROKAZE
d e v o n
Keni
RMH
styofa doing anything

PR's Tumblrdome

if i look back, i am lost

⁂
hello vonnie

Andulka
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ

No title available
I'd rather be in outer space 🛸

Product Placement
Sade Olutola
NASA
TVSTRANGERTHINGS

❣ Chile in a Photography ❣
we're not kids anymore.
seen from United States

seen from Türkiye
seen from United Kingdom
seen from United States

seen from T1
seen from China

seen from Italy
seen from United States
seen from Netherlands
seen from Panama
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from United Kingdom
seen from United States
seen from United States

seen from Malaysia
seen from United States
seen from Türkiye

seen from United States
@promajauplucima
tužne pesme
tužne pesme su višestruko tužne bez tebe ali one postanu podnošljive kada ih slušamo zajedno
nož
kada te ubode nesretna ljubav bolje je ostaviti sečivo u rani nego izvaditi i iskrvariti
željna
žeđ u žilama željna za ožiljcima
odjek
odjek tvog glasa u meni je sve jači nakon što se i smisao samih reči gubi kao što izgubio si se i ti u nekom davnom šapatu
gorčina
koliko god se trudio da sprečiš suze ne možeš u očima sakriti odsjaj gorčine
ruže
samo navika na bol me drži na trnovitom putu na koji me je bila navela žudnja za ružama
snovi
bežala sam u snove da bih te mogla imati sada kad te imam moram bežati od snova u kojima te gubim
bela mesta
priča se da tvoja zlatna kosa izvlači sunce na nebeski svod i da taj nebeski svod se ljubomorno ogleda u tvojim plavim očima ali meni se ništa ne ravna sa sjajem tvojih zuba koji se u meni pruža do zadnjih belih mesta na mapi kroz horizont tvog večnog osmeha
magnolija
izgubljen u tami sebe samog noću zimi na kraj grada kraj galame autoputa mnogo pre svog vremena procvetao zbunjen žbun magnolije
kiša
na kišnom prozoru moj prozirni odraz na obraz prima suze koje si ne priznajem
okean
u mom srcu u dubini te krhke školjke i dalje čujem šum slobode beskrajnog okeana
konac
vreme zamršeno kao klupko konca ispod ormara zaprašeno
obale
obe obale tvojih oblih usana oblikujem ka svom obećanju
vodimo
vodimo ljubav vodi me po tragovima svojih snova vodimo dnevnik o mestima koje nismo posetili vodi me na sladoled al ne na onaj vodeni
šećer
duni mi šećer u prahu u lice u dobroj nameri ujutru u parku
ledja
kliziš mi noktima po ledjima oreš kožu i seješ rumeni trag
mastilo
čudovište iz mastila pokušavam ukrotiti među linije sveske