I evo nas opet
Nakon četiri godine,
Sudbino moja! 💜🦋
Cosmic Funnies
trying on a metaphor

No title available
Xuebing Du

tannertan36
styofa doing anything
Cosimo Galluzzi
we're not kids anymore.

祝日 / Permanent Vacation

No title available
Misplaced Lens Cap

@theartofmadeline
Sweet Seals For You, Always

★
NASA
Jules of Nature
2025 on Tumblr: Trends That Defined the Year

❣ Chile in a Photography ❣
No title available
Stranger Things
seen from United States

seen from United Kingdom
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Colombia

seen from Türkiye
seen from Switzerland

seen from France

seen from Indonesia
seen from Canada
seen from United Kingdom

seen from United Kingdom
seen from United States
seen from United States
@rinnah7
I evo nas opet
Nakon četiri godine,
Sudbino moja! 💜🦋
Večeras možemo na kafu u neki od sarajevskih kafića, kafu na kojoj ćemo diskutovati ozbiljne stvari tipa kako škrge funkcionišu ili da li je moguće mehaničkim organima živjeti vječno, a naši telefoni će stajati u posudi pa ko prvi uzme svoj - plaća ture. Ili na planinu - ruksak, par sendviča, krema protiv komaraca i dekica, sve strpamo u gepek i krenemo, bez heštega, storija i tagovanja. Ako ni to ne voliš, možemo na svirku na kojoj se pleše, prosipa piće, pjeva i skače, a ni ti ni ja nećemo držati telefon uperen u bend.
Šta misliš da napravimo ljubav sa pismima i skrivenim stiker porukama umjesto vibera i slanja pjesama sa sugestivnim refrenom? Da čitamo knjige umjesto statusa? Da mi dozvoliš da ti donesem ružu i jeftine čokoladice, da gađam prozor kamenčićem u nadi da si budna i da ćeš izaći, da šetamo sa rukama u džepovima bez vibracije i onog dosadnog svjetla notifikacije? Da mi daš zagrljaj umjesto lajka? Da mi pričaš sve svoje tajne na klupi u tri ujutro, ne znam tješiti na skajpu i mesendžeru? Može li mokri poljubac umjesto stikera? Analogni život umjesto digitalnog?
Hej, ozbiljan sam, šta misliš da izađemo offline večeras?
Poslije svih tih godina sam shvatio koliko si me ti zapravo unistila, prokleta zeno nikada se nisam oporavio poslije tebe. Bio sam sretan bez tebe, pun ljubavi, romanticar sto bi se reklo, znao sam ljubav izmisliti na 1001 nacin, a onda si mi se dogodila ti. Ljubav koju smo imali i sada nisam siguran da li je to bilo stvarno ili je ta ljubav zivjela samo u mojoj glavi. Toliko toga smo prosli sa tobom sam bio ziv, i za sto smo prosli sve to? Samo da opet budemo stranci? Jebote. Kunem ti se poslije tebe nisam volio, cak nisam ni bio zaljubljen da li razumijes koliko je boljelo gledati sve one djevojke koje su dosle poslije tebe, i govorit im da ih volim, obecavao sam im kule i vile a ispunio nisam nista. Tebi nista nisam obecao a ispunio sam sve. Slomila si me covjece, ja to nisam zasluzio. I zaista je to kao neki zacarani krug, ti si slomila mene a ja svaku nakon tebe. Sjecas se kako sam se ozenio, u koje sam okove upao zbog tebe, a nista nije imala, nisam je volio ali eto samo je licila na tebe. Volio bih da mi se ti nikada nisi dogodila, jer onaj sretni, i romanticni ja je bio puno bolji od ovoga sada. Mrzim te covjece, mrzim te zbog svega onoga sto si mi uradila. I ne zelim ti nista lose, samo ne bih volio da mi se opet desis, ne bih prezivjeo.
Ig: Pisac_u_tami_
“Da te zavolim?
Mislis kao nebesa nad Sarajevom, zavolim?
Mislis kao Bog mi svetloscu dira obraz, zavolim?
Mislis kao skinem sve katance i kaveze i pustim te da slobodno hodas unutra, zavolim?
Mislis kao rezervisem apartman na steni iznad mora i pokupim te sa posla ne rekavsi nista, zavolim?
Mislis kao svaki dan sam bolji covek zbog tebe, zavolim?
Mislis kao gledam nasmejana kako svaki dan rastes, zavolim?
Mislis kao zatvorim oci i vodim te za ruku, zavolim?
Mislis kao pustim paranoje, sahranim proslost i sve sto sam bila, zavolim?
Mislis kao niko pre nije srusio nista i sve je opet u redu, zavolim?
Mislis kao sedim na parkingu u pola noci i pricam ti o pojasu Oriona, zavolim?
Mislis kao napokon nekom pisem, a da ne boli, zavolim?
Mislis kao necemu se nakon tri zivota opet radujem, zavolim? Mislis kao sve ce biti u redu, zavolim?
Mislis kao zavolim,zavolim?
situacija je teska…
Stephan Sinding: 'Adoration' (1903)
urlam na "na tu priču tačka stavljena" a apsolutno znam da nije
"Kad insan sebi nešto utuvi u glavu, nema te sile ni tog išareta koji mu to može istjerat' iz glave. Čitav svijet da se okupi pred njeg' i da mu horski ponavlja da ne valja tako, i da mu sve dokaze iznese pred oči, riječi će se odbijati od njegove uši kao što se kamenčić odbije o zid, ne ostavivši ni najmanji ogreban trag. A ništa se čovjeku ne utuvi u glavu, toliko duboko i toliko lako, koliko ljubav, i koliko žena."
- Adis Ahmethodžić
Zasto si u depresiji ?
Provedes godine na davanje paznje ljudima koji se sa tobom druze samo iz interesa.
Zaljubis se, das povjerenje nekome i ta osoba te iznevjeri i prokocka tvoje povjerenje.
Trudis se godinama da ucis i radis, dajes sve od sebe svaki dan i opet na kraju ostanes sam.
Tvoji "drugari" sa kojima si dijelio svoje tajne i zelje, urade sve da ti se snovi ne ostvare.
Tvoje tajne ispricaju prvom prilikom, gledaju da te pljulju i ocrne na svakom koraku.
Zivis u drzavi bez napretka, drzavi koja tapka u mjestu i u mraku je vec godinama, jer koliko god se trudis neko ko ima veze i poznanstva prije ce dobiti posao nego ti koji ucis i radis.
Radimo za minimalac i svake godine ista prica, bice bolje.
Kad ce biti bolje?
Vec 20 i vise godina cekamo to bolje.
Pune su vijesti ubistava, saobracajnih nesreca, klanja nevinih ljudi, ratova....
Zivimo u konstantnom strahu i zivimo od danas do sutra tacnije prezivljavamo i tako u krug.
Bez nade i sansi da ce doci to bolje.
I onda se ljudi pitaju pored svega toga, zasto se ne smijes, zasto si tuzan, zasto nemas ni prijatelja ni nekoga koga bi volio?
Zato sto je sve sto sam volio otislo i nestalo bez povratka i iskreno ne vidim to bolje sutra.
Hiljade i hiljade ljudi svake godine napustaju zemlju za koju su njihovi roditelji krvarili, a mi to samo mozemo da posmatramo jer nista ne mozemo uciniti po ko zna koji put.
Zato sam u depresiji.
Predaja je gora, nego poraz.