Feel special

There's no rules about your feelings.

[ruvejda]

Ljudi se prisjete sreće i vrijednosti života trčajući za autobusom, ali samo onda kada ga i stignu. To je tuga i to je ono zbog čega odustajem od nade. Zar se samo ja smijem kada mi autobus izmakne ispred oka, zar je samo u meni preostao humor? Previše ih je pogrešnih, da bih ih ubijedila u ispravno. Moram priznati, gubim se i padam.

[ruvejda]

Šta je ostalo od života, pitam se. Osoba postaje robot, roboti postaju ljudi. Zar roboti neće postati roboti težući da sliče ljudima, pitam se.

[ruvejda]

Znate li za ona poznanstva za koja se izbjegavaju duži razgovori, kontakt očima i vaše pravo lice? Ja znam.

[ruvejda]

Volim žutu boju. Volim vidjeti njega, a i volim kiši dati boju. Sve se uklapa u moju viziju sretnog i nemarnog života. Jednog dana moja vizija se sklopila u jedan prizor. Stojao je na kiši sa žutim kišobranom u ruci. Taj kišobran je bio njegov poklon za mene. Poklonio mi je Sunce usred kiše. Od tog trenutka sam se radovala svakom kišnom danu. Radovala sam se svom žutom kišobranu. Zapravo je taj kišobran bio naš, moj i njegov. Jednog olujnog dana naš kišobran se slomio dok smo pokušavali da ga otmemo bijesnom vjetru. Ne želim da žalim, vjerujem da se to trebalo desit'. Taj kišobran mi je doprinio toliko savršenu emociju da je nemoguće da bude vječno u našim rukama. Ipak se moram i nečeg sjećat'. Želim da zadržim to jedinstveno sjećanje na radost koju mi je donio, i radost koju mi je otkrio pri samom njegovom lomu. On se nije samo pokvario, on je time i dao svoj značaj. Sretna sam što je naš kišobran dotrajao, što je dotrajao u našim rukama, u našim prstima, pored njega. Neka mi ga niko više ne pokloni. U životu postoji samo jedan žuti kišobran-naš, moj i njegov.

[ruvejda]

Izjavljivanje tebe

Jeste li nekad pored sebe imali osobu za koju ste sa sigurnošću govorili da ćete sa njom dijeliti ostatak života? Ja jesam, par njih. Ne, nisam bila sretna u ljubavi, samo sam oduvijek željna iste. Tebe sam osjetila od prvog susreta. Osjetila sam tvoju emociju, tebe kakav i jesi. Koje si ti blago na ovom svijetu, meni još uvijek čudnovato do te granice da te nisam ni svjesna. Dođu trenuci, u svom tom čuđenju, kad se naviknem na tvoje postojanje, kad zafališ i kad se zapitam šta bih ja bez tebe. Ja bih bez tebe bila svjesna. To je trenutno najgore što bi se moglo desiti, da prihvatim realnost. Bez tebe bih doživjela svijet u njegovim najmračnijim izdanjima. Poslije dugo vremena skrivanja, predala bih se zlim pogledima, porazu, odbačenosti, samoći, lutanju, izgubljenošću, bezvolji. Vidjela bih svijet bez ljubavi, dok bih istu osjetila. I da, bila bih tužna. Bila bih toliko tužna, da ne bih nikom pričala o tebi. Bila bih toliko tužna, da ne bih mogla zaplakat'. Bila bih toliko tužna, da se ne bih svako jutro budila, nit svaku noć uspavljivala, a da se ne sjetim tebe, svog blaga u ovom strašnom svijetu koji ne osjetim, čovjeka koga volim. Ne daj me ovom svijetu, budi pored mene i podrži me u osjećanju. Voli me koliko ja volim tebe.

[ruvejda]

Svrha je ljubav. Svi vi koji niste spoznali njen značaj, pa za šta ste uopšte živjeli?

[ruvejda]

Ne dam te sudbini, ako je ona protiv nas.

[ruvejda]

Nisi moja sudbina

Zašto je teško prihvatiti istinu? Mi sami biramo svoju nesreću i sami se bacamo u očaj. Najveći smo sebi neprijatelji dokle god ne prihvatamo istinu, ne suočimo se sa realnošću i ne pokušamo rješavati probleme. Ukoliko problem ne riješimo prema svojim kriterijima, ne znači da problem nije riješen. Ja sam problem riješila, odustala sam od njega. I šta sad? Nema ga više. Volim to posmatrati kao početak nečeg novog i boljeg što je sudbina odavno isplanirala za mene. A šta ako je to predug period za čekanje? Želim strpljenje, vjeru i volju. To je najmanje što dugujem sebi, a sasvim dovoljno da nastavim sa sudbinom. Sudbina se još uvijek odvija, u ovom trenutku u kojem pišem ove riječi. Sudbina je da pišem o njemu, o našem propalom odnosu koji je sam po sebi propao prije no što se izgradio, ali to tada nije bilo bitno. Realnost nije bila bitna, ja sam samo željela takvu sudbinu. Željela sam ga opet sresti, vjerujući u svoje snove. Njegove riječi, njegova djela sam prilagođavala svojim potrebama, ispravljala ih zaboravši da je moguće da griješi. Moguće je da ne kaže što treba u odgovarajućem trenutku, moguće je da svaki put propusti pravi trenutak, moguće je da nije pravi za mene, moguće je da nismo planirani za ovaj život i moguće je da on nije moja sudbina.

[ruvejda]

Žena bez suza u očima

Otvorivši vrata, ugledao sam je. Sjedila je na krevetu svoje male sobe. Izgledala je kao dijete. Na njenim spuštenim ramenima i nepomičnom tijelu, vidjela se tuga. Plašio sam se prilaska. Šta ako u tom crvenom oku ne ugledam suzu? Šta ako je njen pogled zalutao dublje od same tuge? Plašim se. Došao sam sa namjerom da je utješim-da je zagrlim i kažem kako se život nastavlja, ali ne mogu. Koliko sam samo smišljao tu glupu rečenicu, misleći da će utješiti ženu poput nje, a nisam ni razmišljao o tome da ta ista rečenica može biti beznačajna, a istovremeno i uvrijedljiva. Odlučio sam da je poštedim svoje običnosti i krišom sam zatvorio vrata. Radije ću podnijeti činjenicu da su je moje riječi mogle spasiti, nego da je moje riječi nisu spasile. Moje riječi utjehe i moj obični zagrljaj ne mogu pomoći ženi koja boluje bez suza u očima.

[ruvejda]

Neka nas ne vodi puka slučajnost, nego osjećaj.

[ruvejda]

Vjera nam služi da ne poludimo od straha koji osjetimo kada se nalazimo na pravom putu ka razotkrivanju istine o čovječanstvu.

[ruvejda]

Svima  je potreban jedan razgovor. Treba nam razgovor o netipičnim situacijama. Potrebno nam je da odlutamo u svijet novih neograničenih misli u kojem nema garancije, u kojem se živi za momenat. Želim da bar jednom provedete par beskorisnih ovozemaljskih sata gledajući u nebo i premotavajući u glavi bezbroj nikad ostvarljivih životnih scena. Potražite svog psihlologa i rado padnite u depresiju. Nađite osobu koja će vas aktivno slušati i pri tome i razumjeti. Nađite osobu koja je u boljem mentalnom stanju od vas, koja je u stanju dati vam objašnjenje za vaše postupke, a ne glupe, beskorisne i neprovjerene savjete. Uradite nešto za sebe i promijenite se.

[ruvejda]

Kad’ se zaljubiš, javi mi.

[ruvejda]

Sta je naša istina? Mnogo je razloga za zabludu, a malo za spoznaju. Cijeli život sam mirisala tvoje tijelo, divila se tvojoj ljepoti i trudila se za tvoju budućnost. A sad' te gledam bespomoćno, nepokretno zaleći za nepreživljenim. Nadam se da je ovo mjesto posebno kao sto su svi govorili, a za koje sam se ja trudila da vjerujem. Mozda moja sumnja mi ne da da čisto vidim svijet oko sebe. Sve je sada sumnja-moje tijelo,moj život, ovaj i onaj svijet. Sada kada nema tebe.

[ruvejda]

Djela se ne objasnjavaju jer time gube smisao. Jedno objasnjenje ce prouzrokovati hiljadu zakljucaka.

[ruvejda]

Očajno žensko ne bira. Ono samo trčkara u ovom labirintu života i čeka sudbinu kao da je od čovjeka data. Nastavlja na svakom susretu sa živom ogradom, a predaje se na svakom susretu sa živom osobom. Izlaza joj nema.

[ruvejda]

Postoje ljudi koji poseban pogled rado dijele sa drugima, ljudi koji taj pogled sebicno zadrze za sebe i ljudi koji ne vide ni najkonkretniju ljepotu.