Desilo se ono čega sam se bojala. Znala sam da te poslije onog zadnjeg sna, više neću sanjati. Kao da si se tada oprostio od mene. Nema te više. I ja sam pokušavala to da prihvatim, trudeći se da te više ne spominjem nikome. Mislila sam, tako ćeš se vratiti u san. Ali nije te bilo.. Nije bilo više ni stare mene, da priznam. Znam da me gledaš, pratiš i sve znaš. Vjerujem u to. Znaš i da se moj život mnogo promijenio. Na bolje. I znam da ti je drago zbog toga. Ali to nikada nije bio razlog da te zaboravim. I nisam. Znam da si se na danjašnji dan, prije mnogo godina, rodio. Pa si slijedeće godine napunio prvu godinu. Pa onda drugu, treću.. Pa 21.. Pa stao.. I od tada brojiš uvijek isti broj.. Na današnji dan, voljela bih, da se nije desilo sve što jeste. Voljela bih da si tu danas, da ti lično čestitam. Ali, ponavljam, nema te. I obzirom da se neke želje ne mogu ispuniti, moja želja bi bila onda ona u koju ću se doživotno nadati da se ispunila. Želim ti dobar život na Drugom svijetu. Vjerujem da ti je tamo dobro. Ti si moj anđeo i znam da me čuvaš odozgo. Znam i da me razumiješ u svemu. Nemoj da se ljutiš što mi je današnji dan ispunjen s tobom. Čuvaj mi se tamo. Sretan rođendan.
