DVIJE PJESME RAMIZA HUREMAGIĆA IZ RUKOPISNE ZBIRKE "ANTICIKLONA"
GDJE ŠLJIVA ZNA PONIJETI
/Nisu sve smrti iste Bosanske su naročito rodne/
U njima nema uzvišenosti sepuke Koncertnog krešenda letećih bodeža Pupoljaka trešnje i znoja samuraja Porođenog crvenog sunca
Bjeličanstvenog smiraja Sibirskih prostranstava Tišine kolona u plinom Namirisanim poljskim šumama
Crvenila uzavrelih herojstava Sa španskih barikada Čiji krikovi lelulaju u zraku Poput lukova kordobske džamije
Slatkoće otrovnih molekula Blagoslovljene božije pljuvačke U mirisnim perivojima Pariza I smrdljivim kanalima Venecije
Transcedentalnog lelujanja Na zelenom lišću Anda I tečnoslovnosti meksičkih Bodljoukrašenih Isusa
Ovdje ničeg toga nema Glava se okrene na stranu Koljenom se pritisnu prsa Ispupčeni grkljan se otvori Sječivom mitskog noža Uzavrela krv pošprica nebo i šljivu
Još dugo poslije kapaju Čak i cijele porodice bespotrebno nasmijane nedužno ovjekovječene Na porušenom zidu O ekser često okačene
Od takvih padavina Zemlja u Bosni Najbolje rađa Stidovi su od zemlje Krivnje su od vremena
Kad šljiva ponese Treba se skloniti negdje U neko ljepše umiranje
***
I POEZIJA ONDA
U vrijeme kad je mjesec pun Ne vidiš ga ali osjetiš Kad preuranjeni ljetnji pljusak Gromovito razbija tišinu
Ima taj tren od nekoliko života Ni s kim da piješ iz otežalih čaša Ni s kim da se u vjeri tražiš Kome i čemu dlanove da pružiš
Ljubavi su kao pokisle ptice Osjetiš ih dok im šalješ žudeći dah Njihovi oslonci jednom će da pucketaju Razigrane grančice suhe u plamenu
I onda te ona obgrli dok strpljivo čeka Ona će da ti podari stih Ne pitaš se više da li je utjeha ili htijenje Samo miran si – miran si samotno baš
RAMIZ HUREMAGIĆ (1972, Cazin)