Naš najveći problem je što građani političare cijene po onome šta pričaju tj. koliko galame, a ne po tome šta su uradili i da li su išta uradili. Zato obožavaju TIk-Tok političare: Komšića, Dodika, Čovića, Bećirovića, Zukana i slične, koji samo pričaju, da ne kažem lupetaju, dok one koji rade tj. pokušavaju da nešto dogovore sa takvim političarima, neprestano kritikuju što ne rade još vieš i bolje.
Dodik ništa ne bi mogao postići da nema svoje bošnjačke pandane koji mu omogućavaju da održava predstavu živom. To što na taj način blokiraju bilo kakav prosperite njih ne zanima, bitno je samo da se lajkovi nižu i da što više ljudi sa njima traži selfi.
To što Schmidt podnosi izvještaj o BiH u UN-u je već samo po sebi sramota za BiH jer je to jasan pokazatelj koliko smo nezrela država i koliko nekvalitetne političare biramo. Umjesto da na izborima glasamo za one koji će nas voditi naprijed mi izaberemo one koji nas vraćaju u prošlost pa smo se vratili negdje na vrijeme Prvog svjetskog rata i brojimo kosti iz tog perioda, a neće se tu zaustaviti.
Glasanjem za takve poltiičare smo sami sebi skočili u usta jer takvi ništa neće uraditi za nas, a ono malo kvalitetnih poltiičara neće uspjeti ništa uraditi jer se moraju sa takvima dogovoriti.
Ne slušajte šta pričaju gledajte šta rade i cijenite one koji u ovom sveopćem političkom košmaru uspiju bar nešto da urade. Ako smo onima do sada sve tolerisali, ne bi bilo loše da prema ovima pokažemo bar malo tolerancije.