#dzoni stulic

[wineonsale]

Azra - Nedjeljni komentar (1982)

Izloženo u Historijskom muzeju BiH, Sarajevo, avgust 2025

[manitat]

"Sloboda te čeka... uuuzmi je..."

(ilustracija: Nomen nescio)

[exyu-rock-lovers]

[strangeshepherd]

svijetlo u dnu sobe

plavičasti trag

da li me prepoznaješ

o čemu razmišljaš

dim iz cigarete

nosi moje sne

gledam tvoje oči

hladne daleke

hajde dijete otvorimo ples

zamisli da svira najdraži bend

večeras igram samo za tebe

svejedno kako to je nebitna stvar

ne zelim pričom da te zamaram

ljubimo se poslednji put

ja ti nudim sreću

kao iluzionist

tamnu stranu grada

govor ulice

ljudi na peronu

sanjam taštine

ostaješ u krevetu

bojiš se gomile

(...)

lice moje predodžbe

rubna fikcija

sjena u ogledalu

krug se zatvara

htjela bi da te nema

ali to ne ide

htjela bi da spavaš

vrijeme je odluke

[desertroselove]

A da upoznam Dzonija, tu bi mi kraj bio ❤

[wineonsale]

kada se nacija postavi iznad autorstva, a odsustvo je glasnije od prisustva

Wheatpaste poster, Vila Braun, Sarajevo, avgust 2025.

[manitat]

1984.

[manitat]

Svetko Štulić: "Mi u Ninu tada nismo ni šlape imali, a on donese kopačke i kožnu loptu. Nas Ninjane zovu 'bosanci' jer smo svi hodali bosi... Branimir nikada nije bio materijalista. Bio je boem i njemu novci nisu značili ništa... Odnosi između Branimira i njegovog oca bili su zahlađeni dugi niz godina, sve dok Branimir nije postao zvijezda. Nakon toga, kako sam čuo, otac je bio spreman pomiriti se s njim, pa ga se moglo čuti i da pjevuši njegove pjesme, a nerijetko se hvalio njime... Kada je počeo svirati, Johnny je svake godine bio sve tanji. Često sam ga pitao drogira li se. Kako si mogao doći od čovjeka koji ima sto kila na sedamdeset kila, pitao sam ga. On je tumačio da ga je promijenio pubertet... Prsti su mu bili puni žuljeva na jabučicama jer je stalno svirao. Po petnaest sati dnevno je znao svirati. Krv mu je znala ići od žica gitare..."