јесен

seen from Malaysia
seen from Nepal
seen from United States
seen from Argentina
seen from Jordan

seen from United States

seen from Malaysia
seen from United States

seen from United Kingdom

seen from United Kingdom
seen from Belarus
seen from United Kingdom

seen from Australia

seen from Singapore

seen from Australia
seen from United Kingdom
seen from France
seen from China
seen from United States

seen from Malaysia
јесен
PIŠONJA I ŽUGA
Davor Sučić poznatiji kao Sejo Sexon priča kako su Pišonja i Žuga bili školski drugovi njegovog mlađeg brata, bili su zajedno u društvu, a oni su kao mlađi obavljali “šegrtske” poslove donošenja piva, jer se u ta vremena po rečima Seje Sexona poštovala hijerahija.
Žuga danas živi u Metkoviću u Hrvatskoj, neki svoj život, kako kaže, bez starih problema. Pišonja je poginuo 1992. tokom rata u Sarajevu. O njemu govori njegov sin koji je rođen pola godine nakon očeve smrti i nikad ga nije upoznao. Za njega Žuga govori da je isti otac.
‘’Ne, ti nisi htela andjela htela si crnog djavola od mene si to i dobila’’
- divlji andjeli - voli te tvoja zver
A mogli smo do kraja svijeta
do novih zvijezda i planeta
al' u tvom brodu svejedno
mjesto je samo za jedno .
Hladna sam kao led, ali u pravim rukama se topim.
Ja sam nalik cistom zidu
ti si slika i ram
ja sam prazna tisina
ti najljepsa muzika sto znam ...
Prljavo kazalište - Heroj ulice (Live)
(link za pjesmu) U decembru prošle godine @prljavo.kazaliste su izdali novi živi album '30 godina od koncerta na Trgu, Arena Zagreb', a ja se prisjećam kako je to izgledalo kad sam ih slušao u Titogradu, u Sportskom centru Morača. Sjećanje mi je nešto tanko ovih dana (a inače je nikakvo), ali mi se čini da je to bila zima 1982. (ili 1983. – ovdje bi dobro došla mala pomoć prijatelja). U dobroj staroj poptuno neakustičnoj dvorani koja može da primi par hiljada ljudi došlo je nas 300-400 zagriženih fanova. Loša promocija koncerta (malo plakata, nedovoljno TV i radijskih najava) i loša procjena organizatora da mlad bend sa samo dva izdata albuma može napuniti veliku salu bez medijske podrške. Bez obzira na to, momci su izašli na scenu i za nas malobrojne odradili odličan koncert; sa puno žara, puno energije i odličnog muziciranja, kao da je Sportski te noći bio dupke pun. Ovo što danas slušamo je naslovna pjesma (meni omiljena) sa njihovog trećeg album, odsvirana pred publikom koju bi svako poželio: puno pozitivne energije, osmjesi, horsko pjevanje, telefoni umjesto šibica – spektakl. Jasenko Houra vodi ovaj bend više od 40 godina (uf, kako smo ostarali), uvjek sa dobrom ekipom uz sebe. A ovdje zvuče baš kako treba.