U rano jutro....
U rano jutro….
Zvonjava u glavi. Telefon je levo, ne, desno. Gasim. Krevet. Aaahh, taj jastuk. Poljubac za kraj, sklopljenih očiju. Polazak. “Krmeljiv” – što bi rekla Nada Radanović, zavijam za prvi ćošak do pola u vodi. Cela ulica. Vetar oštar. Severni. Ušuškavam se u hodu. Poznat mi je korak. Spavam dok hodam. Cigarete di’ su? A, tu.. Palim. Zu, gotovo. Štajga. Stajka. Veliki, plavi bus se zaustavlja po…
View On WordPress










