#gre?ka

[sljokica13]

Počinje da me brine koliko me boli dupe hoću li naći partnera, ako ga imam - hoću li ga zadržati, ako ga ne nađem - šta ću, i sve to zato jer sam više napamet naučila logaritme ljudskog ponašanja pa i logaritme događaja i kroz sve mislim na sebe i svoje dobro jer jednom sam za svagda naučila da je najteže sebe vratiti, a hoću li u međuvremenu poludjeti od uživanja u samoći - čut će se.

sljokica13

[sljokica13]

Jedini razlog zbog kojeg sebi nisam dopuštala određene stvari, bio je moj otac i ne mogu dovoljno puta da kažem koliko sam naučila od njega. Tatina kćerka jesam i uvijek ću da budem, ali nikad u životu mi nije dozvolio više od zasluženog i poklonio više od zarađenog. Naučio me da kad nešto dobijem - osjećam zahvalnost, ma koliko stvar bila mala. Naučio me da kad nešto sjebem - ne budem pička nego to priznam njemu ali prvenstveno sebi, da kad pogriješim - to ispravim, kad postupim ispravno - ne lajem na sva usta, već držim dobrotu za sebe. Nikad mi niko neće pričati o meni jer - dok je moj otac na mene ponosan, i ja sam. A hvala Bogu jeste.

sljokica13

[sljokica13]

Muka mi je od objašnjavanja. Ako to što radim meni ne izaziva pogrešan osjećaj, to je ispravno. I neće niko da mi sere o tome.

[sljokica13]

Sve

Sjećaš li se,

sve ti jebem,

kako si drhtao preda mnom,

i godinama

gorio,

plakao,

iz duše obožavao,

ovisio o drugom živom biću,

govorio da si našao sve,

sjećaš li se,

sve ti jebem,

kako smo se noćima,

noćima iskradali,

trčala sam ti bezbroj puta,

u 3 ujutro,

u 2 popodne,

nije mi važno bilo,

samo da bih te zagrlila,

jer sam znala koliko ti je

moj zagrljaj potreban.

I koliki je spas predstavljao.

Sjećaš li se,

sve ti jebem,

koliko sam suza prolila zbog tebe,

kumila, molila, preklinjala,

samo da budeš dobar,

sam prema sebi,

znala sam da mi nismo,

ono što smo bili,

ali ono što si ti meni,

sve ti jebem,

nikad neće biti,

ništa drugo,

nego sve.

Sve ti jebem. -sljokica13

[sljokica13]

Znati.

Ja ću tebi da pišem, a ljudi moji, koji čitate, pisat ćete mojim riječima, vašem "tebi".

Samo tebi ću sve ovo da kažem i

znam da ćeš svaku riječ da razumiješ

i svako ćeš slovo mojim glasom da čuješ.

Dugo će da odzvanja.

Ali neka.

Moram ovo.

Moram ovako.

Ti ćeš uvijek biti neko moj.

Uvijek ćeš biti samo moj.

Neće nijedna druga da zna napamet raspored tvojih benova na leđima

i niko neće prstima da prelazi preko njih,

broji ih i svaki bezbroj puta poljubi dok spavaš,

neće nijedna da te mazi dok ne zaspiš,

samo da bi te posmatrala dok ne svane,

dok ti svjetlost ne počne smetati pa se u snu mrštiš,

neće nijedna da ti kaže da je uredu što te strah,

što se bojiš

ne zato jer to ne misli,

već jer neće znati,

neće nijedna znati koliko te strah smrti, kako si noćima plakao i molio višu silu da je niko tvoj ne doživi,

neće znati kako da te utješi, vidi li te takvog jednog dana,

neće znati da sve što ti je potrebno jeste da nasloniš glavu na njena prsa i mirno slušaš srce kako satima otkucava,

neće znati da se toga ujutro nećeš sjećati,

neće znati da ne voliš da pričaš o tome,

neće znati ni zašto ne voliš,

ušutjet će,

onog momenta kad me vidi u tvojim očima,

jer nije smrt kao sami čin ono čega se ti bojiš,

smrt je samo riječ,

ali smrt u tvojim očima,

je onaj momemat kad sam te ja napustila,

mojim odlaskom,

umro je i dio tebe,

a čije srce slušaš da se smiriš,

znamo oboje da nije važno,

dok god,

svakim otkucajem,

tvoje srce umire za mojim,

a samo ćeš ti,

do dana moje smrti,

znati da,

i moje umire

za tvojim.

tvoja Mila.