Američki predsjednik Donald Trump odbio je u potpunosti se obavezati na miran prijenos vlasti nakon izbora u novembru, na brifingu u srijedu u Bijeloj kući.
“Morat ćemo pričekati i vidjeti što će se dogoditi”, rekao je Trump odgovarajući na pitanje novinara o osiguranju mirne primopredaje vlasti, javlja CNN.
Novinar je predsjednika upitao: “Pobijedite li, izgubite ili se povučete s izbora, hoćete li se danas ovdje obavezati na miran transfer vlasti nakon izbora?”
Nakon vrlo opširnog odgovora, Trump je uzvratio da će se “vlast nastaviti”.
Najprije je rekao: “Morat ćemo pričekati da vidimo što će se dogoditi”, i dodao : “… iskreno, neće biti transfera vlasti, samo nastavak”.
Kada se 2016. Trump prvi put kandidirao za dužnost, obavezao se prihvatiti izborne rezultate ako su jasni i ako izađe kao pobjednik.
Trump je u ovom izbornom krugu naznačio da bi mogao pokušati osporiti izborne rezultate na sudu, što sada poprima novo značenje jer se priprema brzo popuniti prazno mjesto na Vrhovnom sudu nakon prošlosedmične smrti Ruth Bader Ginsburg.
Trump misli da će o rezultatima izbora odlučivati Vrhovni sud
Američki predsjednik Donald Trump je izjavio i da misli kako će o rezultatima ovogodišnjih izbora odlučivati Vrhovni sud, dodajući da je zbog toga važno imati devetero sudaca.
Govoreći na događaju u Bijeloj kući, Trump je izjavio da republikanski senator Lindsey Graham, koji predsjeda senatskim Sudbenim odborom, ne mora održati ni raspravu o kandidatu za Vrhovni sud te da će taj postupak biti brz.
“Mislim da će to završiti na Vrhovnom sudu i mislim da je vrlo važno da imamo devetero sudaca”, odgovorio je američki predsjednik na pitanje treba li biti kompletan sastav sudaca za potencijalnu odluku o prijeporima oko rezultata izbora na kojima će 3. studenoga za suparnika imati demokratskog kandidata Joea Bidena.
Trump je izrazio sumnju u ispravnost izbora tvrdeći da slanje glasova putem pošte vodi u prevaru.
“Ova obmana koju izvode demokrati je obmana koja će se naći pred Vrhovnim sudom SAD-a i mislim da nije dobro imati situaciju u kojoj se može dogoditi ishod 4-4”, izjavio je Trump.
U povijesti američkih predsjedničkih izbora samo je jednom o ishodu odlučivao Vrhovni sud, kad su se 2000. za mjesto u Bijeloj kući borili George W. Bush i Al Gore.
Trump želi što prije nominirati nasljednicu liberalne sutkinje Ruth Bader Ginsburg koja je preminula u petak, kako bi Senat, u kojem republikanci drže većinu, mogao održati glasovanje prije početka izbora.
Imenovanjem konzervativne sutkinje odnos snaga bi se promijenio na 6-3 u koristi konzervativaca.
Američki predsjednik je najavio da će u subotu objaviti ime kandidatkinje, a bira između pet imena.
U ponedjeljak se sastao sa sutkinjom Amy Coney Barrett iz Chicaga, koju se smatra glavnom favoritkinjom za poziciju u Vrhovnom sudu.
Za svog mandata Trump je već imenovao dvojicu konzervativnih sudaca, Neila Gorsucha 2017. i Bretta Kavanaugha 2018.
Imenovanje za suca Vrhovnog suda je doživotno, a nominaciju mora potvrditi Senat u kojem republikanci drže 53 od 100 mjesta.
Vođa većine u Senatu Mitch McConnell već je rekao da će podržati svaku Trumpovu nominaciju.
Republikanska konvencija: Pet poučaka iz Trumpovog slavljeničkog šoua
Na završetku republikanske konvencije Donald Trump je slavljen pred Bijelom kućom. Njegov vatreni govor protiv Joa Bidena vrvio je neistinama – ali ipak je možda bio učinkovit.
Pišu: Roland Nelles i Marc Pitzke – 28.08.2020.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Scena je bombastična – i potencijalno opasna po život. Bijela kuća sjaji u noći, pred njom sjedi više od 1500 posmatrača na stolicama na sklapanje, bliski jedni drugima, bez odstojanja, skoro da nema Corona maski. Oni aplaudiraju, deru se, skandiraju: “SAD! SAD! SAD”.
Donald Trump uživa u slavlju. Konačno ima masu za svoj veliki govor, koju na drugim mjestima nije imao. Konačno opet obožavanje. Konačno uzvišena kulisa koja treba dati snagu njegovim riječima.
Svejedno je što je ova kulisa protuzakonita jer se u Bijeloj kući ne smije voditi izborna kampanja. Što publika bez maski tako djeluje kao da u Americi ne umire dnevno više od 1000 ljudi od Corona virusa. Ovdje se povezuje cijela Trumpova era: Mi stvaramo našu vlastitu realnost, mi radimo što mi hoćemo, ne zanima nas “Law and Order”.
U finalu republikanske konvencije predsjednik SAD prezentirao je svoj „program“ za ponovni izbor. Bolje rečeno: fiktivna verzija Amerike, puna neistina i otvorenih laži. Vizija, koja sa stvarnim stanjem ima malo zajedničkog i cilja samo na jedno – održati Trumpovu moć i pobijediti njegovog suparnika Joe Bidena.
Poučak 1: Trump računa na apokalipsu
Trump – i većina ostalih govornika – klevetali su 77-godišnjeg Bidena i njegove demokrate kao egzistencijalno – apokaliptičnu prijetnju za SAD. „Biden je trojanski konj socijalizma“, rekao je Trump. „U Bidenovoj Americi vi niste sigurni“. Kao marioneta Kine i lijevi “radikal” bivši potpredsjednik će “razoriti” American Way of Life, uništiti radna mjesta i dopustiti da kriminalne mase zapale predgrađa.
Ovaj motiv provlačio se kroz cijelu konvenciju, ponavljan među ostalim od žrtava kriminala i lokalnih političara. Trumpov advokat Rudy Giuliani pokazao je izmišljenu horor sliku Njujorka, čiji gradonačelnik je nekada bio. U ponedjeljak je partija pokazala video koji je kao „predosjećaj na Bidenovu Ameriku“ pokazivao uličnu povorku sa bakljama – iz Barcelone.
Laži o Bidenu su dostizale jedna drugu:
On hoće da uništi policiju.
On bi „ukinuo granice“.
On je odgovoran za terorističku miliciju „Islamska država“.
On hoće da dozvoli prekid trudnoće u devetom mjesecu.
„Agenda Joe Bidena je ‘made in China‘, moja agenda je ‘made in the USA‘”, grmio je Trump – koji je svoje vlastite bejzbol kape za izbornu kampanju dao da se izrade u Kini.
Poučak 2: Trump želi više žena
Jedan od glavnih ciljeva je bio predsjednika predstaviti kao čovjeka u boljem svjetlu. On ne bi trebao djelovati samo predsjednički, državnički nego i suosjećajno. Trump i njegovi stratezi tačno znaju da Trump svojim agresivnim stilom i svojim mnogim skandalima odvraća prije svega ženske birače. On ima problem sa ženama. Da bi mogao bodovati kod žena mnogi govornici su su držali hvalospjeve o Trumpovoj navodnoj brižnosti i sposobnosti za empatiju.
Da bi sve to po mogućnosti izgledalo vjerodostojno ovaj dio su preuzele prije svega žene iz Trumpovog kosmosa: prvo je supruga Melania hvalila ljudske kvalitete svoga muža a onda je na kraju kćerka Ivanka na redu: Ona je detaljno ispričala kako puno djed Trump voli svoje unuke i kako se puno zalaže za žene.
Interesantno pitanje sada je da li će se Trumpove vrijednosti u anketama time stvarno poboljšati. Možda ofanziva šarma dolazi prekasno i većina biračica ima jasno svoj sud o Trumpu. Konačno one su imale četiri godine vremena da sebi naprave sliku o njemu.
Poučak 3: Trump je izjavio da je virus pobijeđen
Trumpovo najveće opterećenje u ovoj izbornoj kampanji je virus Corona i velike posljedice za cijelu zemlju. Sada je jasno kako republikanci hoće da se odnose prema tome do izbora: Oni pokušavaju temu djelomično da izbjegavaju ili da situaciju uljepšavaju. Urađeno je tako kao da je kriza navodno već prošla a pritom svakog tjedna još uvijek umiru hiljade od te bolesti.
Na cijeloj konvenciji samo malo Trumpovih pristalica spomenulo je Corona krizu. Ukoliko je tema došla u razgovor tvrdili su da je Trump posljednjih mjeseci uradio sve kako treba. Potpredsjednik Mike Pence oduševljen je Trumpovim „jakim i odlučnim vodstvom”.
Sam Trump određuje pravac. U svome završnom govoru hvalio se da je njegova vlada u suzbijanju Covid – 19 uradili odličan posao – a da je Biden bio na vlasti umrlo bi „stotine hiljada„ ljudi više. Istovremeno je obećao vakcinu još do kraja godine ili čak prije, u šta stručnjaci sumnjaju: „Mi ćemo pobijediti virus i pandemiju i bićemo jači nego ikada prije.“ Ovaj ton će Trump držati do izbora iako realnost u velikim dijelovima zemlje izgleda drugačije.
Poučak 4: Više laži nego ikada prije
Četiri dana se na konvenciji lagalo tako da su se jedva mogle provjeravati činjenice. Da bi podržali iluziju o zlom Bidenu i dobrom Trumpu više govornika ponovo je otvorilo već odavno opovrgnutu teoriju zavjere oko Ukrajine, optuživali su ponovo Trumpovog prethodnika Baracka Obamu za špijunažu, uljepšavali su statistike, izmišljali zasluge Trumpa i klevetali drugu stranu kao „korumpiranu“ – kad niti jedna vlada SAD nije imala više problema sa pravosuđem od Trumpove.
Posebno nevjerodostojnu anegdotu ispričao je Rick Grenell, bivši ambasador SAD u Berlinu: Trump, tvrdio je on, je kancelarku Angelu Merkel svojim šarmom „okretao oko malog prsta“. U uredu kancelarke se sigurno odavno nisu tako smijali.
Poučak 5: Trump ipak može pobijediti
Nastup predsjednika i cijela konvencija potvrđuju: Ova utrka još nije odlučena. Tjedan je za Trumpa protekao u cjelini dobro, propagandni šou je funkcionisao i nije bilo većih tehničkih problema.
Drugačije nego Biden Trump je imao bolju kulisu time što je koristio Bijelu kuću da bi se pred milionskom publikom inscenirao kao odlučni “Commander-in-Chief”. Zastave i zvuk truba mogli su kod nekih birača napraviti utisak. Bila je sigurno dobra ideja, jednom iskusnom TV producentu iz Trumpove ranije serije “The Apprentice” povjeriti režiju.
Usto dolazi da Trumpova agresivna kampanja protiv Bidena i demokrata stvarno može neodlučne birače gurnuti u njegovo naručje. Poruka je jednostavna ali upravo zbog toga možda djelotvorna, prije svega u važnim saveznim državama koje su uvijek na ivici u odlučivanju.
Biden i njegovi savjetnici su prepoznali opasnost. Oni sada pokušavaju da se suprotstave moći. Prije svega oni hoće da kontriraju Trumpovim argumentima da „Bidenova Amerika“ nije sigurna. Upravo je obrnuto, kaže Biden u prvoj reakciji na konvenciju. Nesigurnost vlada sada, pod Trumpom – kroz Covid – 19 i mnoge druge teme koje predsjednik ne može savladati: „Problem je da mi živimo u Americi Donalda Trumpa.“
Da li će Džo Bajden uspeti da oživi liberalni svetski poredak ukoliko mu pođe za rukom da pobedi na izborima za predsednika SAD koji će se održati u novembru?
Džozef Naj
Mnogi analitičari tvrde da se liberalni međunarodni poredak završio sa usponom Kine i izborom Donalda Trampa na mesto američkog predsednika. Ali ukoliko Džo Bajden pobedi Trampa na novembarskim izborima, da li bi trebalo da pokuša da ga oživi? Verovatno ne, ali moraće pokušati da ga zameni.
Kritičari ispravno primećuju da američki poredak nakon 1945. godine nije bio ni globalan, niti uvek veoma liberalan. Nije obuhvatao više od polovine sveta (sovjetski blok i Kinu), a uključivao je mnoge autoritarne države. Američka hegemonija je oduvek bila preuveličana. Ipak, najmoćnija država mora predvoditi u stvaranju globalnih javnih dobara ili ista neće biti obezbeđena, a onda će i Amerikanci trpeti štetu.
Aktuelna pandemija je takav slučaj. Realistični cilj za Bajdenovu administraciju bi trebalo da bude uspostavljanje međunarodnih institucija zasnovanih na pravilima, sa različitim članstvom za različita pitanja.
GRANICE INTERVENCIONIZMA
Da li će Kina i Rusija pristati da učestvuju? Tokom 1990-ih i 2000-ih, nijedna od ove dve države nije mogla da parira američkoj snazi, a Sjedinjene Države su prekoračile granice svog suvereniteta u potrazi za liberalnim vrednostima. Sjedinjene Države su bombardovale Srbiju i napale Irak bez odobrenja Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. One su takođe podržale rezoluciju Generalne skupštine UN-a iz 2005. kojom je uspostavljena „odgovornost za zaštitu“ građana koje zlostavljaju njihove vlade – doktrina koju su zatim koristile 2011. godine kako bi opravdale bombardovanje Libije radi zaštite građana Bengazija.
Kritičari to opisuju kao demonstraciju posthladnoratovske američke oholosti – Rusija i Kina su se osećale obmanuto, na primer, kada je intervencija NATO snaga u Libiji rezultovala promenom režima – dok zagovornici intervencije to predstavljaju kao prirodni razvoj međunarodnog humanitarnog prava. U svakom slučaju, jačanje kineske i ruske snage postavilo je čvršće granice za liberalni intervencionizam.
Šta je preostalo? Rusija i Kina ističu normu suvereniteta sadržanu u Povelji UN-a prema kojoj države mogu ići u rat samo iz samoodbrane ili uz odobrenje Saveta bezbednosti. Prisilno zauzimanje teritorije suseda je bilo retko od 1945. godine, a i kad se dešavalo vodilo je do skupih sankcija (kao što je to bilo sa ruskom aneksijom Krima 2014. godine). Pored toga, Savet bezbednosti je često odobravao raspoređivanje mirovnih snaga u problematičnim zemljama, a politička saradnja je ograničila širenje oružja za masovno uništenje i balističkih raketa. Ova dimenzija poretka zasnovanog na pravilima ostaje presudna.
Što se ekonomskih odnosa tiče, pravila će zahtevati reviziju. Značajno pre pandemije, kineski hibridni državni kapitalizam je uspostavio nepravedni merkantilistički model koji je narušio funkcionisanje Svetske trgovinske organizacije. Rezultat će biti razdvajanje globalnih lanaca snabdevanja, naročito tamo gde je ugrožena nacionalna bezbednost.
Iako se Kina žali kada Sjedinjene Države sprečavaju kompanije poput Huaveja da grade 5G telekomunikacione mreže na Zapadu, ova pozicija je u skladu sa principom suvereniteta. Na kraju krajeva, Kina sprečava Gugl, Fejsbuk i Tviter da posluju u Kini iz bezbednosnih razloga. Pregovaranje o novim trgovinskim pravilima može pomoći u sprečavanju da razdvajanje eskalira. Istovremeno, saradnja u ključnom finansijskom domenu ostaje jaka, uprkos trenutnoj krizi.
Nasuprot tome, ekološka međuzavisnost predstavlja nepremostivu prepreku suverenitetu zbog toga što su ekološke pretnje transnacionalne. Bez obzira na zastoje ekonomske globalizacije, globalizacija životne sredine će se nastaviti zato što se pokorava zakonima biologije i fizike, a ne logici savremene geopolitike. Takvi problemi prete svima, ali nijedna država ne može sama da ih reši. Po pitanjima kao što su COVID-19 i klimatske promene moć ima dimenziju igre u kojoj nema zasebnih pobednik i gubitnika, već svi dobijaju ili svi gube.
VAŽNO PITANjE
U tom kontekstu, nije dovoljno razmišljati o ispoljavanju moći nad drugima. Moramo takođe razmišljati i o ispoljavanju moći sa drugima. Pariski klimatski sporazum i Svetska zdravstvena organizacija nam pomažu jednako kao i drugima. Otkako su se Ričard Nikson i Mao Cedung sastali 1972. godine, Kina i SAD su sarađivale uprkos ideološkim razlikama. Teško pitanje za Bajdena će biti da li SAD i Kina mogu da sarađuju u proizvodnji globalnih javnih dobara dok se takmiče u tradicionalnim oblastima rivalastva velikih sila.
Sajber prostor je novo važno pitanje – delimično transnacionalno, ali takođe podložno kontroli suverenih vlada. Internet je već delimično fragmentiran. Norme koje se tiču slobode govora i privatnosti na internetu se mogu razviti u unutrašnjem krugu demokratija, ali ih autoritarne države neće poštovati.
Kao što je predložila Globalna komisija za stabilnost sajber prostora, neka pravila koja zabranjuju zadiranje u osnovne strukture interneta su takođe u interesu autoritarnih lidera ukoliko ne žele da se samoizoluju. Ali kad se preko posrednika upuštaju u informaciono ratovanje ili mešanje u tuđe izbore (što je akt narušavanja suvereniteta druge države), norme će morati da budu ojačane pravilima poput onih koja su SAD i Sovjetski Savez – uprkos ideološkom neprijateljstvu – ispregovarali tokom Hladnog rata da bi ograničili eskalaciju incidenata na moru. Sjedinjene Države i slične zemlje će morati da objave norme kojih nameravaju da se pridržavaju, a biće neophodno i da se poradi na odvraćanju.
Insistiranje na liberalnim vrednostima u sajber prostoru ne bi značilo jednostrano razoružanje SAD-a. Umesto toga, SAD bi trebalo da prave razliku između meke moći koja se svodi na ubeđivanje i tvrde moći koja podrazumeva prikriveno informaciono ratovanje, koje iziskuje odmazdu. Otvoreni programi i prenosi iz Rusije i Kine bi bili dozvoljeni, ali ne i prikriveno koordinisano ponašanje kao što je manipulacija društvenim mrežama. Osim toga, Sjedinjene Države bi nastavile da kritikuju stanje ljudskih prava u ovim zemljama.
Ankete pokazju da američka javnost želi da izbegne vojne intervencije, ali ne i da se povučemo iz savezništava ili multilateralnih oblika saradnje. A javnost i dalje brine o vrednostima.
Ako Bajden bude izabran, pitanje sa kojim će suočiti nije da li će obnoviti liberalni međunarodni poredak, već da li SAD mogu sarađivati sa užim krugom saveznika na promociji demokratije i ljudskih prava i istovremeno sarađivati sa širim krugom država na upravljanju međunarodnim institucijama potrebnim za suočavanje sa transnacionalnim pretnjama kao što su klimatske promene, pandemije, sajber napadi, terorizam i ekonomska nestabilnost.
Džozef Naj je profesor na Univerzitetu Harvard i autor knjiga Da li je američki vek završen? i Da li je moral bitan? Predsednici i spoljna politika od FDR do Trampa.
