Posljednje ankete: Biden u prednosti, ali Trump polaže nade u "neodlučne" države
Ipak, vodstvo Bidena u nacionalnim anketama bilo je relativno stabilno proteklih mjeseci usred zdravstvene krize. I trenutno je u prednosti nad Trumpom za 10 posto u nacionalnim anketama, tačnije 52 (Biden) naspram 42 (Trump) posto glasova.
Posljednje ankete pokazuju da demokrata Joe Biden vodi nad američkim predsjednikom Donaldom Trumpom dva dana uoči izbora u SAD-u, međutim republikanac Trump polaže nade u takozvane "swing" (neodlučne) države.Uprkos Bidenovom vodstvu brojni mediji prognoziraju da to ne mora nužno značiti da će demokrate pobijediti jer je slična situacija bila i 2016. godine, kada je demokratska kandidatkinja Hillary Clinton ubjedljivo vodila nad Trumpom da bi nakon toga izgubila na izborima.
Ipak, vodstvo Bidena u nacionalnim anketama bilo je relativno stabilno proteklih mjeseci usred zdravstvene krize. I trenutno je u prednosti nad Trumpom za 10 posto u nacionalnim anketama, tačnije 52 (Biden) naspram 42 (Trump) posto glasova.
Prema analizama, situacija je gotovo i nepromijenjena u odnosu na oktobar kada je demokrata Biden vodio s 11 posto razlike naspram Trumpa.
Trump i dalje blizu Bidenu u ključnim državama
Također, ankete su pokazale da su žene i stariji glasali za Bidena te da ovaj put Trumpu nisu dali podršku.
Međutim, važno je istaći da je Trump i dalje blizu Bidenu u nekoliko ključnih država, a anketa Reutersa i Ipsosa je pokazala da je utrka još tijesna na Floridi, u Sjevernoj Karolini i Arizoni.
Shodno tome, naglašava se da Biden u tim ključnim državama i dalje ima prednost, ali da je ona opala za četiri posto u odnosu na prošli mjesec. I u "swing" (neodlučnim) državama je tijesno zato što većina njih daju ili bi mogle dati prednost Trumpu na šta se on i oslanja.
"Ovi izbori su vjetovatno najkonkurentnija utrka od 10 bodova prednosti koju sam do sada vidio. Trump zadržava prednost i uživa snažnu podršku radničke klase i bijelaca kojih je najviše u 'swing' državama", kazao je Bill McInturff republikanski anketaš koji je proveo istraživanje s demokratom Jeffom Horwittom.
Trump također zaostaje pet posto u Pennsylvaniji i devet u Michiganu i Wisconsinu, još tri ključne države koje su mu pomogle da osvoji glasove izbornog kolegija 2016. i pobijedi demokratkinju Hillary Clinton koja je prikupila više glasova birača.
Trump zaostaje zbog nedostatka podrške ključnih grupa birača
Trump bi i bez osvajanja Michigana i Wisconsina mogao ponovno pobijediti ako osvoji sve savezne države koje je dobio 2016.
Trumpovo zaostajanje u anketama potaknuto je padom podrške ključnih grupa birača koje su mu pomogle 2016., bijelaca bez fakultetske diplome i starijih Amerikanaca, te neodobravanjem njegovog odgovora na pandemiju koronavirusa koja je dominirala izbornom kampanjom.
Biden i Trump zauzeli su različite pristupe koronavirusu koji je ubio više od 227.000 ljudi u SAD-u, a milione ostavio bez radnog mjesta. Trump je više puta umanjivao prijetnju koronavirusa i obećao da će kriza uskoro proći, dok se Biden zauzeo za strože mjere za suzbijanje tog virusa.
Više od tri četvrtine odraslih Amerikanaca navelo je da ih zabrinjava zdravstvena kriza, a gotovo 60 posto njih ne odobrava Trumpov odgovor na nju, pokazuje anketa Reuters/Ipsos.
Trump vjeruje da će više glasova imati na dan izbora u SAD-u
Oko 30 posto Amerikanaca reklo je da je njihov glas ove godine prvenstveno potaknut time koji će se kandidat bolje nositi s krizom.
Međutim, jedna od najvećih Trumpovih prednosti je ta što 55 posto glasača odobrava njegovo bavljenje ekonomijom, a 14 posto je protiv, piše Wall Street Journal.
Iako je Biden dobio prednost ljudi koji su glasali ranije ili planiraju, Trump i njegova administracija vjeruju da će on imati prednost na sam dan izbora kada se također očekuje veliki broj glasova.
Do sada je gotovo 100 miliona Amerikanaca glasalo na predjsedničkim izborima uoči izbornog dana 3. novembra 2020. godine.
Umjesto na zajedničkoj bini Donald Trump i Joe Biden nastupili su na konkurirajućim mitinzima. Rezultat je nešto rasvijetlio – međutim ne tako kako se nadao trenutni predsjednik.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Druga debata ustvari nije ni bila. Umjesto da, kao kod prvog TV duela stoje direktno jedan prema drugome, sjedili su predsjednik SAD-a Donald Trump i njegov demokratski izazivač Joe Biden ovoga puta udaljeni skoro 2000 kilometara jedan od drugoga. Jedan je bio na jednoj Open – air bini u Majamiju a drugi u jednom muzeju u Filadelfiji.
Dva kandidata, dva prenosa u isto vrijeme, jedan glasan i konfrontativan, drugi miran i uljudan: Bizarno podijeljeni ekran otežavao je gledaocima da prate usmenu debatu nadaleko – međutim ona je simbolizirala istovremeno dvije Amerike, koje kod ovih odlučujućih sudbonosnih izbora stoje nepomirljivo jedna prema drugoj.
Mnogo toga se pritom u četvrtak uveče nije promijenilo. Uprkos tomu dvostruki šou je bio značajan. Najvažnije tačke:
1. Zašto dva prenosa?
Simultani prenosi imali su ozbiljnu pozadinu. Nakon Trumpove Covid – 19 dijagnoze organizatori su se odlučili da njegovu drugu TV debatu sa Bidenom održe vitrualno. To je Trump odbio, nakon čega je debata bila otkazana. Kada je Biden kao zamjenu organizovao solo nastup na TV stanici ABC Trump je promptno dogovorio sa NBC, starim kućnim odašiljačem njegovog reality šoua “The Apprentice”, svoj vlastiti krug pitanja – u isto vrijeme. „Jedan sat besplatne TV reklame“, hvalio se on i vrijeđao je tada NBC preko Twittera kao “fake news”.
Odluka NBC-a, da realizuje svoj jednosatan prenos paraleno sa Bidenovim 90 – minutnim townhallom izazvalo je ljutnju u vlastitim redovima. Desetine NBC zvijezda protestovali su otvoreno protiv toga, među njima Alec Baldwin (“Saturday Night Live”) i Mariska Hargitay (“Law & Order: SVU”). Međutim, na kraju se ispostavio format kao znatno informativniji nego borba galamom od posljednjeg puta.
2. Kako se borio Trump?
Najviše pitanja Trump je izbjegavao, koristio je banalne fraze i očigledne laži – i dopuštao je da ga moderatorka Savannah Guthrie, koja ga je hladnokrvno i pronicljivo ispitivala, stalno izvodi iz takta.
On je odbijao da kaže da li je prije posljednje debate bio negativno testiran na Covid – 19 („Ne sjećam se“). Ponovo je činio odgovornim porodice palih vojnika za svoju infekciju („Oni su me dodirivali“), lagao je o situaciju sa Coronom u SAD-u („U Nju Yorku vlada haos“) i lažno tvrdio: „Mi imamo lijekove.“
On je izbjegao da osudi pristalice opasnog kulta zavjere QAnon („Ja ne znam ništa o njima… oni su protiv pedofilije“) i rađe je napao Antifa protestante („Oni pale naše gradove“). On je vrijeđao medije – koji su mu nudili binu – kao „korumpirane“. Nazvao je otkrića “New York Times”, prema kojima je zadužen za više od 400 miliona dolara, „ilegalnim“ – ali to je onda potvrdio time što je opravdao da je to „veoma mala suma“. Djelovao je iritirano, često je iznerviran krivio usta i govorio je suviše brzo. Tek na kraju pomučio se za nešto više šarma.
3. Kako se borio Biden?
Joe Biden je bio dobro pripremljen. Prezentirao je svoj plan za borbu protiv Corona pandemije koji on želi provesti da zemlja ne bi otišla u novi lockdown. Kritikovao je Trumpa jer je potcjenjivao rizik Covida-19: „On je rekao da nije nikome ništa rekao jer je imao strah da bi Amerikanci bili u panici. Amerikanci nisu u panici. On je postao paničan.“
Pitanje koje potresa američku javnost: Da li bi Biden povećao broj sudija na Vrhovnom sudu ako republikanci prije izbora potvrde Trumpovu konzervativnu kandidatkinju Amy Coney Barrett? Ponovo nije odgovorio ali je obećao još prije izbora dati jasan odgovor. „Zavisi od toga kako će se proces odvijati“, objasnio je Biden.
Bidenov razgovor je bio više državnički nego Trumpov, njegovi odgovori su bili dijelom dugi, ponekad se gubio u detaljima. Ipak on je govorio puno o pristojnosti, o građenju mostova i o tome kako bi htio u budućnosti surađivati sa republikancima. „Postoje putevi da se susretnemo.“
4. Šta su bili vrhunci?
NBC moderatorka Guthrie davala je Trumpu snažan otpor. Drugačije nego Chris Wallace iz Fox News, kome je poslhednja debata otklizala, ona je Trumpa konfrontirala sa njegovim lažima, korigovala ga je uživo i nije dozvolila da je prekida. Kad je on za vrijeme diskusije o Coroni ustvrdio, „85 posto ljudi, koji nose masku, dobiju je“ ona se suprotstavila: „To nije tačno.“ Kad se on pravio da ne zna ništa o QAnon ona ga je prekinula: “Vi to ipak znate!“ Kada je on ponovio svoju staru laž o prijetećem masivnom izbornom podvodu ona mu je odgovorila: „Za to nemate nikakve dokaze.“
Ona ga je suočila i sa njegovim tweetovima i retweetovima sa dezinformacijama, teorijama zavjere i propagandom: „Vi ipak niste nekakav ludi ujak!“ Na to je Trumpova nećakinja Mary Trump reagovala sa vlastitim tweetom: „Iskreno rečeno…“
Kod Bidena je opet u prvom planu bio ljudski aspekt. Tako je bio upitan šta bi značilo ako bi izgubio izbore. Njegov odgovor je bio neuobičajeno skroman: „To bi moglo značiti da sam bio loš kandidat i da nisam napravio dobar posao“, rekao je. „Međutim ja se nadam da to ne govori da smo mi etnički i religiozno tako nejedinstveni kako bi želio predsjednik.“
Usto je dodao: „Ja vjerujem da ljudi trebaju nadu. Nikada nisam bio veći optimista što se tiče izgleda ove zemlje. Ja stvarno tako mislim. Ja vjerujem da su ljudi došli do toga da razumiju šta stoji na kocki. Ne radi se o demokratima i republikancima. Ja nastupam kao ponosni demokrata ali ako bih bio izabran ja bih se isto starao i za one koji me nisu birali. Mi moramo ozdraviti naciju.“
5. Ko je pobijedio?
Trump se nadao da će Bidena nadmašiti makar sa boljom kvotom gledanja međutim on sa takvim prkosnim nastupom nije sebi učinio uslugu. Djelovao je tvrdoglavo, preopterećeno, malo iscrpljen i nije imao da ponudi ništa novo. Time bi jedva mogao privući na svoju stranu neodlučne birače. Nepuna tri tjedna prije izbora, pri čemu ankete posebno u Swing States idu sve više protiv njega, ovo je bila dalja propuštena šansa.
Format townhall odgovara Bidenu. On je objašnjavao mirno i iscrpno i nije bio – u velikoj suprotnosti sa prvim duelom – stalno prekidan. Njegova susretljivost se sasvim na kraju pokazala posebno jasno: Pošto svi zainteresovani nisu stigli da postave pitanja on je ostao na mjestu da odgovori na njihova pitanja. Teško je zamisliti da bi Trumpu nešto slično palo na pamet.
Saslušanje u pravnom odboru SAD: Manevar izbjegavanja
Republikanci žele da Amy Coney Barrett imenuju na Vrhovni sud kao naslijednicu Ruth Bader Ginsburg. Oni pokušavaju da kandidatkinja djeluje umjereno. Ipak ona je poznata po svojim jednoznačnim pozicijama.
Piše: Valerie Höhne – 14.10.2020.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Amy Coney Barrett je uljudna. Nije previše glasna. Ovoga dana ona puno govori ali malo otkriva. Barrett je kandidatkinja američkog predsjednika Donalda Trumpa za mjesto sudije na Supreme Courtu, vrhovnom sudu SAD. Ovoga tjedna ona odgovara na saslušanju u pravnom odboru u Senatu.
Ona treba naslijediti Ruth Bader Ginsburg, liberalnu ikonu koja je važila kao borac za ženska prava i koja je umrla prije nekoliko tjedana. Situacija je izuzetna: Još prije nekoliko godina republikanci su rekli da ne žele postavljati kandidata za Supreme Court u izbornoj godini. Sada su se predomislili.
Sada žele Barrett potvrditi kao sutkinju na Supreme Court još prije izbora 3. novembra. Time bi sud otišao još više u desno jer bi šest od devet sudija bili konzervativni.
Demokrati se boje umanjivanja prava manjina
Kod demokrata postavljanje Barrett izazviva ljutnju i više od toga: Oni kroz njeno nominiranje vide u opasnosti prava žena, homoseksualaca, lezbejki, biseksualaca i transrodnih osoba i vjeruju da bi Barrett mogla oboriti “Affordable Care Act”, zdravstvenu reformu ranijeg predsjednika Baracka Obame. Upravo o Obamacare Vrhovni sud raspravljaće samo tjedan nakon predsjedničkih izbora.
Saslušanje se u utorak odužilo, Barrett je bila više od devet sati ispitivana od 22 člana pravnog odbora. Radilo se prije svega o Obamacare. Jedan za drugim demokratski senatori su pokazivali slike ljudi, koji ukidanjem zdravstvene reforme ne bi više bili u mogućnosti da plate životno važne lijekove. Govorili su o djeci, starim, bolesnima.
Kamala Harris, kandidatkinja demokrata za potpredsjednicu nabrojala je ko bi posebno patio: Preko 100 miliona Amerikanaca morali bi platiti više za svoje osiguranje ili bi izgubili to osiguranje, rekla je Harris. Posebeno bi bili pogođeni crni Amerikanci i drugi People of Color. 135 miliona Amerikanaca oslanja se na “Affordable Care Act”, jer su već imali oboljenje i osiguranja ih više ne bi morala prihvatati, ako bi se ukinula zdravstvena reforma.
Da li će Barrett, koja je trenutno sutkinja na saveznom sudu, konsekvence njenih odluka za Amerikance uključiti u svoj sudski proces, pitala je Harris. „To je dio odluke u svakom slučaju“, rekla je Barrett. Da li bi ona imala na umu konsekvence i kod odluke o zdravstvenoj reformi? „Senatorko, da bi ispitali kako će rezultat uticati na sučeljavanje partija, je dio pravnog procesa odlučivanja i ja ću u tome i dalje učestvovati prema svome najboljem znanju“, rekla je Barrett.
Barrett je preispitivala stare odluke Vrhovnog suda
Šta zvuči jednoznačni ipak nije tako jasno. Barrett je 2017. u jednom eseju preispitivala jednu odluku Vrhovnog suda da se reforma zdravstva ne ukine. Ona je pisala da je sudija John G. Roberts jr. preuveličao „prihvatljivo značenje“ zakona da bi ga spasio. Barrett je odbila odgovoriti na sva pitanja o njenom sadašnjem stavu prema zakonu pozivajući se na ranije nominirane koji također nisu dali jasno stanovište o ovoj spornoj temi.
Mike Crapo, republikanski senator, pokušao je makar da otvori jedan novi pravac. Barrett je u ljeto učestvovala na jednom “Mock Trial”, fiktivnom sudskom postupku za studente, koji je obrađivao pitanje reforme zdravstva. Crapo je pitao kako je tamo odlučila. Barrett je rekla da je podržala varijantu u kojoj bi mali dio reforme bio proglašen neustavnim ali bi glavne komponente ostale nedirnutim. Međutim to „ne treba vrednovati kao signal“ niti na Trumpa niti na nekoga drugog.
Trump je u prošlosti rekao da će Obamacare biti srušena sa sudijama koje on imenuje jer će oni donijeti „ispravnu odluku“. Barret je nekoliko puta ponovila da Trump sa njom o tome nije razgovarao. „Ja nisam napravila nikakvo obećanje niti dil niti tako nešto“, obećala je ona odboru.
Šta misli Barrett o pravu na pobačaj?
Nije samo njen stav prema zdravstvenom osiguranju ostao maglovit. Barrett je katolkinja i pobožna. Ona se u prošlosti više puta izjasnila da pravo na pobačaj u SAD treba ograničiti. Prije više godina, dok još nije bila sutkinja, potpisala je odgovarajuća pisma. Demokrati i grupe za građanska prava boje se sada da bi Barrett mogla zajedno sa ostalim konzervativnim sudijama pokušati jako ograničiti pravo na pobačaj ili ga čak ukinuti. Njen stav kao sutkinje Barrett, uprkos čestih pitanja, nije htjela otkriti.
Još nešto zabrinjava demokrate: Oni vjeruju da bi Trump mogao nakon izbora pokušati osporiti rezultat. Više puta senatori su Barrett pitali da li se ona zbog pristranosti distancirala od takvog slučaja. Barrett je obećala da će se preispitati ali opet nije dala nikakvo obećanje.
Jedan izvadak:
„Vjerujete li da bi se svaki predsjednik nedvosmisleno i odlučno trebao založiti za miran prenos moći?“ pitao je senator Cory Booker (demokrati).
„Sada, senatore, to izgleda da me malo uvlačite u pitanje da li je predsjednik rekao da on svoj mandat neće mirno prepustiti. Pošto je to trenutno politička kontroverza, htjela bih se držati mimo toga i neću dati svoje mišljenje“, odgovorila je Barrett.
Emocionalno je djelovala samo jednom. Barrett ima sedmoro djece, dvoje njih su crni. Kada je ona sa njima razgovarala o nasilnoj smrti George Floyda plakala je sa svojom starijom kćerkom Vivian. “Moja djeca su do sada imala prednost da su rasla u čahuri u kojoj nisu bila izložena mržnji i nasilju. I to da je Vivian primijetila da bi njen brat ili sinovi, koje će možda imati jednoga dana, mogli biti izloženi takvoj brutalnosti je razgovor koji vodim u našoj porodici”, rekla je ona a njen glas je podrhtavao.
Ipak bila je suzdržana i nije imenovala sistemski rasizam u američkom pravnom sistemu. Tek nakon više pitanja Bookera Barrett je rekla da u sistemu postoji „indirektna pristranost“.
Pravni odbor bi prema željama republikanaca trebao Barret još ovoga tjedna imenovati za sutkinju. Bilo bi čudo ako bi demokrati našli put da ovo spriječe u senatu koga vode republikanci.
Trump i Biden ponudili potpuno drugačiju viziju Amerike
"Sve dok psihopatični globalisti vode glavne svjetske institucije, nije važno hoće li rezultati glasanja biti u korist demokrata, republikanaca, laburista ili torijevaca."
Glasnogovornik iranske vlade izjavio je u utorak da je "američki predsjednik Donald Trump imao četiri godine vremena da pokrene diplomatiju s Iranom, ali nije uspio iskoristiti tu priliku i umjesto, usmjerio je Bijelu kuću da napravi najgore pogreške "u suočavanju s Islamskom Republikom. "
Ta izjava bila je reakcija na Trumpovu tvrdnju da će "imati dogovor" s Iranom u roku od četiri sedmice nakon reizbora. Očito je da je Trump u modu kampanje i da pluta u zemlji obećanja kojih se ne namjerava držati. Trumpovi cionistički rukovodioci likuju pri pomisli na američku invaziju na Iran, a svako obećanje javnosti u vezi s mirovnim dogovorom jednostavno je kampanjska retorika.
Trump je narcisoidni patološki lažljivac s dugom poviješću rutinskih neetičkih poslovnih praksi - tako da je njegova riječ besmislena ako se ne uklapa u dnevni red njegovih globalističkih rukovodilaca.
Glavna „alternativa“ na izborima u novembru je još jedna cionistička lutka s upitnom etikom spremnom na činjenje usluga Izraelu --- pa ako i dođe do promjene u Washingtonu, Iran će ostati pod prijetnjom.
Trenutno, globalisti su zauzeti operacijom COVID-19 koja za cilj ima masovno vakcinisanje svjetske populacije. Neka od svojstava budućih vakcina napravljena su da mijenjaju DNK ljudi, što bi u biti pretvorilo mase ljudi u hibride.
Globalistički glasnogovornik Bill Gates otvoreno je podržao mijenjanje ljudske DNK vakcinacijom. Da bi se postigli ovi ciljevi - prave lutke moraju biti na političkim pozicijama moći, uključujući američko predsjedništvo.
Sve dok psihopatični globalisti vode glavne svjetske institucije, nije važno hoće li rezultati glasanja biti u korist demokrata, republikanaca, laburista ili torijevaca.
Jedini način da se zaustavi hibridizacija ljudske rase, zaustavi invazija na Iran i zaustavi distopija jedne svjetske vladavine je isključivanje njihovih dezinformacijskih pipaka zvanih cionistički mainstream mediji i istraživanje stvarnosti ljudskih društvenih sistema i psihopatija koje ih podstiču.
Ne možete se boriti protiv neprijatelja kojeg ne razumijete. Oni se oduševljavaju našim neznanjem i uvijek to čine. Oni nas proučavaju kao što biolozi proučavajući laboratorijske životinje --- ako mi njih ne proučimo dvostruko strastvenije i efikasnije, buduće generacije neće biti ništa drugo do robovi bez razmišljanja u službi elitnih psihopata. Vrijeme je da ih naučimo i proučimo sada, prije nego što naš DNK bude izmijenjen kako bi odgovarao njihovom patološkom programu.
Trump ili Biden: Koliko vjerovati izbornim prognozama u SAD-u?
Ishod predsjedničkih izbora u SAD-u je i dalje neizvjestan. Ankete, doduše, pokazuju prednost Joea Bidena, ali i 2016. se predviđala pobjeda Hillary Clinton, pa znamo što se na kraju dogodilo. A tu je i korona.
Ispitivanja javnog mnijenja uoči ovih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama su prilično jasna: predviđaju moguće čak i uvjerljivu pobjedu demokrata Joea Bidena nad sadašnjim predsjednikom Trumpom. Bivši potpredsjednik u nacionalnim ispitivanjima u prosjeku ima deset posto više podrške od Trumpa, piše DW.
Ali tim ispitivanjima tek donekle treba vjerovati zbog osobitosti američkog izbornog sistema: sve ovisi o rezultatima u pojedinim saveznim državama. U osobito važnim i odlučujućim državama je Biden trenutno u prednosti, ali tamo ta prednost nije tako uvjerljiva.
Prošli predsjednički izbori u SAD-u su nas poučili kako ispitivanjima tek donekle treba vjerovati: 2016. su prognoze govorile o prednosti Hillary Clinton pred Donaldom Trumpom, no na koncu je izgubila izbore.
"Ispitivanja su prošli put bila pogrešna, a ovaj put su još pogrešnija", poručuje trenutni američki predsjednik Trump. I demokrati strahuju od porazakao 2016. Čak i čelnica Bidenovog izbornog stožera Jen O'Malley Dillon je oprezna i nedavno je upozorila kako je utrka "mnogo tjesnija" nego što se često prikazuje.
Što je 2016. bilo pogrešno kod anketa?
Iznenadna pobjeda Trumpa prije četiri godine je uvelike narušila povjerenje u ispitivanja javnog mnijenja. Zapravo, čak i tadašnja ispitivanja su bila prilično točna: Clinton je 2016. osvojila oko tri miliona glasova više nego Trump, ali problem je izborni sustav. Jer ti glasovi su uglavnom bili u saveznim državama gdje je ionako pobijedila, a najveća greška je bila u onim državama gdje se zna kako čas pobjeđuje republikanac, čas demokrat.
"Ispitivanja su se pokazala pogrešnima u nekim od Swing States srednjeg Zapada", kaže Chris Jackson iz instituta za istraživanje javnog mnijenja Ipsos Public Affairs.
Usprkos većini prognoza, Trump je 2016. pobijedio u saveznim državama Michigan, Pennsylvania i Wisconsin, zapravo u državama u kojima inače uglavnom pobjeđuju demokrati i to s minimalnom prednošću. Sve u svemu, predsjednički izbori 2016. su bili odlučeni s glasovima tek nekoliko desetaka tisuća građana.
No i istraživanja 2016. su imala glavnu grešku što među ispitanicima nije bilo toliko građana bez visoke školske spreme koliko ih doista ima u SAD-u. A upravo su muški birači bez višeg obrazovanja na prošlim izborima glasali za Trumpa. No instituti su shvatili svoju grešku i mnogi su promijenili metode kako bi bolje pratili mišljenje te skupine birača.
Što je 2020. drugačije nego što je bilo 2016.?
Još jedna velika razlika između predsjedničkih izbora su i sami kandidati: Biden je mnogo popularniji nego što je bila Clinton. To se vidi i u ispitivanjima: bivši potpredsjednik je već mjesecima stalno ispred Trumpa. 2016. je to bilo drugačije: i u ispitivanjima je Trump povremeno bio ispred Hillary Clinton.
A i Donald Trump nije isti kao što je bio prije četiri godine: sad više nije tek bučna nepoznanica, nakon četiri godine predsjedništva svi Amerikanci znaju što mogu očekivati od njega. A s obzirom na sve veću polarizaciju mišljenja građana ima i razmjerno malo birača koji ne znaju kako će glasati i koji će odlučiti tek u zadnji čas.
Krije li se podrška Trumpu?
U kampanji 2016. Trump nipošto nije štedio s izjavama koje daleko zadiru u seksizam, rasizam i druga, inače socijalno neprihvatljiva stajališta. Zato su mnogi nerado htjeli uopće priznati kako se slažu s takvim tvrdnjama i radije su šutjeli i pred istraživačima javnog mnijenja. Zato se govori o "prikrivenim" biračima Trumpa. Teško je reći, koliko ih još ima. No s obzirom da je Trump sada u Bijeloj kući ovoga puta su i takvi stavovi postali "službena politika" i možda se više to ne krije u istoj mjeri kao i 2016., ali "prikrivenih birača" neosporno još ima i nemoguće je reći koliko će oni utjecati i na ove izbore.
Hoće li biti iznenađenja?
Već i to pitanje pokazuje granice ispitivanja javnog mnijenja: iznenađenja su uvijek moguća i mnogo toga se može dogoditi u sljedećih desetak dana što bi moglo utjecati na ishod. 2016. je to bila nova istraga FBI-a protiv Hillary Clinton zbog njene elektroničke pošte u doba dok je bila ministrica vanjskih poslova što je uvelike narušilo povjerenje u nju.
Što će biti obzirom na koronu?
Istraživači javnog mnijenja su u doba pandemije suočeni s faktorom koji je potpuna nepoznanica. Politolozi znaju kako nekakva "vanjska opasnost" u pravilu više pogoduje onome ko već jest na vlasti, a velika je prepreka izazivaču. Zbog toga je pravilo u predizbornim borbama da aktualni vlastodršci na sva zvona vješaju moguću opasnost i još dublju krizu ako na čelo dođe neko drugi. Dapače: bilo je slučajeva u svijetu kad je aktualna vlada i sama stvorila ne samo krizu, nego se krenulo i u oružani sukob kako bi se osigurala izborna pobjeda.
Ali doživljava li se i ova pandemija na takav način? Trump se nipošto nije pokazao vješt u suzbijanju širenja bolesti, ali to u ovim okolnostima ne mora nužno biti od presudnog značaja. S druge strane, veoma je vjerojatno kako će pandemija utjecati na izlazak na izbore jer bi mnogi mogli strahovati od zaraze. Doduše već se vidi kako su mnogi u SAD-u iskoristili svoju mogućnost glasanja i prije 3. studenoga: "Glasanje pismom i osobno glasanje prije dana izbora će dostići povijesnu razinu", procjenjuje Jackson iz instituta Ipsos. Ali i priznaje: "Mi ne znamo koji učinak će to imati na rezultat izbora."
Prijenos vlasti u SAD: Tradicija, prijetnje i mogući ishodi
Od kada je George Washington 1797. odstupio i penzionisao se u svom domu u Virginiji, Sjedinjene Američke Države su prolazile kroz iskustva mirnog i pravednog transfera moći svaki put kada je novi predsjednik bio izabran, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Todd Prince
U vrijeme rata i mira, izobilja i siromaštva, predsjednici Sjedinjenih Država napuštali su Bijelu kuću bez primjedbi kada bi izgubili ponovni mandat, čineći tako od zemlje primjer za nacije širom svijeta. Osim Franklina D. Roosevelta, predsjednici su imali ograničenje od dva mandata koje je bilo neformalno dugi niz decenija dok 1951. nije ugrađeno u Ustav.
“Ideja da ste u Bijeloj kući u određenom mandatu i odlazite dobrovoljno, bilo zato što je vaših osam godina isteklo ili zato što ste izgubili u predsjedničkoj trci, izuzetno je važna za američku demokratiju”, kaže Kevin J. McMahon, profesor političkih nauka sa Trinity koledža u Connecticutu.
Nasuprot ovome, ponovljena odbijanja predsjednika Donalda Trumpa da se jasno obaveže da će prihvatiti rezultate izbora 3. novembra zapanjila je mnoge u Americi i u inostranstvu i povećala rizike od potencijalne nezapamćene ustavne krize.
U televizijskoj debati 29. septembra protiv svog demokratskog izazivača Joe Bidena, Trump je rekao da se on “neće složiti” sa rezultatima ako bude vjerovao da su “lažni”. Šest dana prije, na pitanje da li će se obavezati na mirni prenos moći, rekao je: “Pa, moraćemo da vidimo šta će se dogoditi”.
Donosimo pregled obrazloženja, retorike, pravila i istorijskih događaja koji igraju ulogu u ovoj neobičnoj situaciji.
Glasanje poštom
Trumpove izjave o zabrinutosti zbog vjerodostojnosti službenog ishoda izbora uglavnom su bile usmjerene na glasanje poštom.
Glasanje poštom je u Sjedinjenim Državama prisutno decenijama, uglavnom je rezervisano za ljude koji ne mogu lično izaći na glasanje. Ali zabrinuti oko rizika glasanja na biračkim mjestima zbog pandemije izazvane korona virusom doveli su do toga da su milioni Amerikanaca već glasali putem pošte ili će to uraditi prvi put.
Trump je tvrdio da američka poštanska služba ne može podnijeti porast broja glasačkih listića i da glasanje poštom ide na ruku izbornim prevarama. Kritikovao je gradske i državne vlade koje su biračima poslale glasačke listiće bez obzira na to jesu li ih oni zatražili.
“Ovo je užasna stvar za našu državu. Ovo se neće dobro završiti”, rekao je Trump tokom debate o listićima koji nisu traženi. Govoreći o onome za šta je rekao da je mogućnost za masovnu prevaru u procesu glasanja putem pošte, rekao je: “To su namješteni izbori”.
Izborni stručnjaci kažu da bi bilo teško izvesti značajno varanje s glasačnim listićima zbog mjera predostrožnosti koje preduzimaju zvaničnici kako bi verifikovali listiće, kao što je provjera potpisa. Pet američkih saveznih država koje su se oslanjale prvenstveno ili isključivo na glasanje poštom i prije pandemije COVID-19 kažu da nije bilo znakova raširene prevare.
Biden je rekao da su Trumpovi navodi u vezi s mogućim varanjem na glasanju poštom neosnovani. Druge demokrate su rekle da sadašnji prijedsednik pokušava da suzbije učešće birača, jer ankete i rezultati izbora 2016. godine sugerišu da bi to moglo ići u njegovu korist.
Istorija
Trump je ranije ove godine rekao da vjeruje da bi borba oko rezultata izbora mogla da završi na Vrhovnom sudu. To se dogodilo samo jednom u prošlosti, 2000. godine.
Na tim izborima, demokratski kandidat Al Gore zatražio je da se ponovo broje glasački listići na Floridi nakon što je izgubio u ovoj saveznoj državi s razlikom manjom od 600 glasova, što ga je koštalo predsjedničkog položaja.
Njegov republikanski rival, George W. Bush, podnio je tužbu Vrhovnom sudu, koji je zaustavio ponovno brojanje, predavši Bijelu kuću Bushu i okončavši spor.
Al Gore, koji nikada nije dovodio u pitanje legitimitet izbornog procesa prije izbora, prepustio je trku nakon odluke suda.
Kao potpredsjednik Clintonove administracije i predsjedavajući u Senatu u to vrijeme, on je bio taj koji će – samo nekoliko sedmica nakon odluke Vrhovnog suda – službeno potvrditi rezultate izbora 2000. godine koji su Busha doveli na vlast.
“To je vrsta simbolike koja je moćna za glatku tranziciju u demokratiji”, rekao je McMahon.
Vlast je takođe mirno predata 1968., vjerovatno zadnji put kada je država bila toliko politički podijeljena kao što je danas, primjetio je David Schultz, profesor prava i stručnjak za izbore na Univerzitetu Minnesota. Usred protesta širom zemlje zbog rata u Vijetnamu i građanskih prava kod kuće, demokrata Lyndon Johnson izašao je iz Bijele kuće, a ušao je republikanac Richard Nixon.
Sud
Tehnički gledano, Predstavnički dom SAD – ekvivalent donjeg doma parlamenta u mnogim drugim državama – ima posljednju riječ o tome ko pobjeđuje u izboru predsjednika. Dom je donosio krajnju odluku o izborima u SAD-u tri puta – ali posljednji put je to bilo 1876. godine, prije gotovo 150 godina.
To bi se moglo ponoviti ako bilo koji kandidat odbaci izazov pod određenim okolnostima.
Predsjednički kandidati se bore za 538 glasa elektorskog ili izbornog koledža koji se zasnivaju na rezultatima glasova birača iz svake od saveznih država Amerike, a pobjednik je onaj koji dobije najmanje 270 – većinu.
Trump je 2016. godine dobio manje glasova birača od demokratske rivalke Hillary Clinton. Osvojio je Bijelu kuću uglavnom zato što je pobijedio Clintonovu s malim razlikama u tri države – Pennsylvaniji, Michiganu i Wisconsinu – koje su ga pogurale preko 270 glasova na izbornom koledžu.
Slični rezultat s malim razlikama bi se mogao desiti u nekim od ključnih država i ove godine. A ako bi bilo koji kandidat osporio rezultate po saveznim državama, proces prebrojavanja mogao bi se odužiti sedmicama zbog glasanja putem pošte, što bi moglo dovesti do toga da o izborima odlučuje Predstavnički dom, rekli su neki stručnjaci.
Prema zakonu iz 1877. godine, članovi elektorskog koledža u svakoj državi moraju se sastati tokom 41 dana od izbora – ove godine, taj dan pada 14. decembra.
Budući da prerojavanje glasačkih listića poslatih putem pošte traje duže od onih koji su predani lično, rezultati izbora možda neće biti poznati nekoliko dana, pa čak i sedmica, nakon 3. novembra.
Na primjer, Pennsylvanija nije završila prebrojavanje glasova poslanih poštom na stranačkim izborima za prijedsedničkog kandidata od 2. juna do 29. juna, što je gotovo četiri sedmice kasnije.
Tužbe kandidata podnesene zbog osporavanja rezultata u bilo kojoj državi ili državama potencijalno bi mogle odgoditi sastanak elektora i nakon roka od 14. decembra, rekao je 29. septembra Ed Foley, stručnjak za izbore na Državnom univerzitetu Ohio, na onlajn seminaru o izbornim zakonima Pennsylvanije.
Sličan proces u Pennsilvaniji na opštim izborima približio bi državu roku 14. decembra, rekao je Foley, dodajući: “To me pomalo zastrašuje kao posmatrača”.
Potencijalni izazovi
Ako država propusti rok – što se nikada prije nije dogodilo – Kongres bi mogao diskvalificirati njene izborne glasove. Ako, kao rezultat toga, niti jedan kandidat ne dobije 270 elektorskih glasova, Predstavnički dom mogao bi odabrati sljedećeg predsjednika – ali nedostatak standarda u tom slučaju stvara nejasnoće i moguće rasprave.
“Predložio bih da se to podigne na razinu ustavne krize jer mi u istoriji nacije nemamo odgovor na to mogu li se elektorski glasovi davati nakon tog datuma”, rekao je tokom seminara docent prava i stručnjak za izbore na državnom univerzitetu Florida, Michael Morley.
Činjenica da se do rezultata može doći mnogo sporije nego na prijašnjim izborima kako bi situacija bila jasna dodaje mogućnosti partijskih borbi dok se prebrojavaju glasovi. Jedan kandidat bi mogao imati prednost u izbornoj noći, na primjer, ali drugi bi mogao ostvariti prednost dok se prebrojavaju glasovi poslani poštom.
Baiden je izrazio uvjerenost da ako on pobijedi na izborima, bilo kakvo osporavanje s Trumpove strane će biti bezuspješno i tranzicija će se odigrati glatko.
Tokom debate 29. septembra, Biden je rekao da “nije važno” ako Trump osporava poraz jer “ako mi dobijemo glasove, sve će biti gotovo. On će otići. On ne može zadržati vlast”.
Ipak, stručnjaci kažu da se obje strane pripremaju za moguće pravne bitke.
Kyle Kopko, profesor političkih nauka na koledžu Elizabethtown u Pennsylvaniji koji se bavi izbornim pitanjima, rekao je da su i Biden i Trump okupili tim advokata pripremajući se za moguću pravnu borbu nakon izbora.
“Čini se da su spremni za ovo. To je vjerovatno samo pametno planiranje”, rekao je Kopko za RFE/RL. “U svjetlu svega što se sada događa i retorike, još je važnije biti spreman.”
Američki predsjednik Donald Trump odbio je u potpunosti se obavezati na miran prijenos vlasti nakon izbora u novembru, na brifingu u srijedu u Bijeloj kući.
“Morat ćemo pričekati i vidjeti što će se dogoditi”, rekao je Trump odgovarajući na pitanje novinara o osiguranju mirne primopredaje vlasti, javlja CNN.
Novinar je predsjednika upitao: “Pobijedite li, izgubite ili se povučete s izbora, hoćete li se danas ovdje obavezati na miran transfer vlasti nakon izbora?”
Nakon vrlo opširnog odgovora, Trump je uzvratio da će se “vlast nastaviti”.
Najprije je rekao: “Morat ćemo pričekati da vidimo što će se dogoditi”, i dodao : “… iskreno, neće biti transfera vlasti, samo nastavak”.
Kada se 2016. Trump prvi put kandidirao za dužnost, obavezao se prihvatiti izborne rezultate ako su jasni i ako izađe kao pobjednik.
Trump je u ovom izbornom krugu naznačio da bi mogao pokušati osporiti izborne rezultate na sudu, što sada poprima novo značenje jer se priprema brzo popuniti prazno mjesto na Vrhovnom sudu nakon prošlosedmične smrti Ruth Bader Ginsburg.
Trump misli da će o rezultatima izbora odlučivati Vrhovni sud
Američki predsjednik Donald Trump je izjavio i da misli kako će o rezultatima ovogodišnjih izbora odlučivati Vrhovni sud, dodajući da je zbog toga važno imati devetero sudaca.
Govoreći na događaju u Bijeloj kući, Trump je izjavio da republikanski senator Lindsey Graham, koji predsjeda senatskim Sudbenim odborom, ne mora održati ni raspravu o kandidatu za Vrhovni sud te da će taj postupak biti brz.
“Mislim da će to završiti na Vrhovnom sudu i mislim da je vrlo važno da imamo devetero sudaca”, odgovorio je američki predsjednik na pitanje treba li biti kompletan sastav sudaca za potencijalnu odluku o prijeporima oko rezultata izbora na kojima će 3. studenoga za suparnika imati demokratskog kandidata Joea Bidena.
Trump je izrazio sumnju u ispravnost izbora tvrdeći da slanje glasova putem pošte vodi u prevaru.
“Ova obmana koju izvode demokrati je obmana koja će se naći pred Vrhovnim sudom SAD-a i mislim da nije dobro imati situaciju u kojoj se može dogoditi ishod 4-4”, izjavio je Trump.
U povijesti američkih predsjedničkih izbora samo je jednom o ishodu odlučivao Vrhovni sud, kad su se 2000. za mjesto u Bijeloj kući borili George W. Bush i Al Gore.
Trump želi što prije nominirati nasljednicu liberalne sutkinje Ruth Bader Ginsburg koja je preminula u petak, kako bi Senat, u kojem republikanci drže većinu, mogao održati glasovanje prije početka izbora.
Imenovanjem konzervativne sutkinje odnos snaga bi se promijenio na 6-3 u koristi konzervativaca.
Američki predsjednik je najavio da će u subotu objaviti ime kandidatkinje, a bira između pet imena.
U ponedjeljak se sastao sa sutkinjom Amy Coney Barrett iz Chicaga, koju se smatra glavnom favoritkinjom za poziciju u Vrhovnom sudu.
Za svog mandata Trump je već imenovao dvojicu konzervativnih sudaca, Neila Gorsucha 2017. i Bretta Kavanaugha 2018.
Imenovanje za suca Vrhovnog suda je doživotno, a nominaciju mora potvrditi Senat u kojem republikanci drže 53 od 100 mjesta.
Vođa većine u Senatu Mitch McConnell već je rekao da će podržati svaku Trumpovu nominaciju.
Želi zabraniti glasanje poštom jer će većina demokrata zbog virusa tako glasati na izborima
Tea Trubić Macan
U nikad neizvjesnijoj i zatrovanoj utrci za Bijelu kuću, pitanje dopisnog glasanja postalo je jedna od najvažnijih tema.
Za nešto manje od 50 dana Amerikanci će birati predsjednika koji će prvu ekonomiju svijeta u nikad turbulentnijim vremenima voditi naredne četiri godine. Hoće li se odlučiti za Donalda Trumpa koji obećava da će “zadržati Ameriku sjajnom” ili će odabrati potpuni zaokret prema “spašavanju duše zemlje” koji im nudi Joe Biden, rano je predviđati, iako gotovo sve relevantne ankete najavljuju politički potres. No, već sad je moguće predvidjeti sa zadovoljavajućom dozom sigurnosti da bi se ove godine, zbog pandemije koronavirusa, moglo dodatno popularizirati glasanje dopisnim putem. Zbog virusa, koji je do sada odnio više od 200.000 američkih života, ove će se godine ta mogućnost ponuditi 76 posto građana s pravom glasa. Organizatori procjenjuju da bi poštom, u konačnici, moglo pristići čak 80 milijuna glasačkih listića. Usporedbe radi, 2016. godine svoje je pravo glasa iskoristilo tek 138 milijuna Amerikanaca.
Opasnost od zaraze
Kao što se moglo očekivati u nikad neizvjesnijoj i toksičnijoj utrci za Bijelu kuću, pitanje dopisnog glasanja postalo je jedna od gorućih tema oko koje se lome politička koplja u Washingtonu. Vodeći se upozorenjima neovisnih epidemiologa i znanstvenika, demokrati građane upozoravaju na opasnost zaraze koja im prijeti u slučaju fizičkog izlaska na birališta. S druge strane, njihov pojačan angažman za dopisnim glasanjem republikanci interpretiraju kao pokušaj malverzacije izbornim rezultatom. Američki predsjednik Donald Trump otišao je toliko daleko da je putem društvenih mreža svoje simpatizere upozoravao da demokrati pokušavaju “ukrasti izbore” zalažući se za metodu glasanja koja je “plodno tlo za prevaru”, zbog čega je morao intervenirati i sam Twitter, označivši njegovu objavu netočnom.
I dok se demokrati i republikanci međusobno optužuju za pokušaje malverzacije izbornim rezultatima, organizatorima svakodnevnu glavobolju zadaje sama logistika izbora u jeku nezapamćene pandemije. Valja naglasiti da Amerikanci od 1845. godine, kada je prvi utorak u studenome određen kao dan za održavanje predsjedničkih izbora, uvijek glasaju na radni dan. S obzirom na činjenicu da su birališta otvorena tijekom radnog vremena, građani koji odluče iskoristiti svoje pravo na njih se zapute prije odlaska na posao, zbog čega se nerijetko stvaraju velike gužve. Također, budući da ove godine neće biti moguće organizirati glasanje u školama i umirovljeničkim domovima zbog epidemioloških mjera, morat će se tražiti alternativne lokacije koje će u nekim dislociranijim mjestima nužno rezultirati bitnim smanjenjem broja birališta. Očekivano, time bi se doprinijelo kilometarskim redovima koje organizatori svim srcem pokušavaju izbjeći. Dodatnu im muku zadaje i spoznaja da prosječni glasač na biračkom mjestu susretne do 20 ljudi, dok volonteri i djelatnici tijekom izbornog dana stupe u kontakt s više od 700 građana. Ako se u obzir uzme i činjenica da na biračkim mjestima najčešće volontiraju umirovljenici u dobnoj skupini između 60 i 70 godina, nastaje epidemiološka noćna mora.
Bojišta diljem zemlje
Logika nalaže da bi ove godine jednostavnije i sigurnije trebalo biti glasanje dopisnim putem. Osobito ako se u obzir uzme činjenica da je riječ o praksi koja u američkom izbornom sustavu postoji više od stotinu godina, a prvi put se koristila tijekom Građanskog rata 1860-ih, kada su Amerikanci bili dislocirani zbog sudjelovanja na bojištima diljem zemlje. Početkom 20. stoljeća, zahvaljujući pojačanoj mobilnosti građana, uvedena je mogućnost dopisnog glasanja, ali su tek 1960-ih i 1970-ih godina savezne države definirale uvjete njegova korištenja. Kalifornija je 1978. postala prva država koja je svojim građanima omogućila glasanje dopisnim putem bez valjane isprike, a Oregon je tek 2000. postao prva država koja je predsjedničke izbore organizirala isključivo dopisnim putem.
Svaka savezna država zasebno omogućava i regulira glasanje poštom. Nekolicina država, poput već spomenutih Kalifornije i Oregona, u kojima živi 21 posto biračkog tijela, točnije 44 milijuna Amerikanaca s pravom glasa, glasačke listiće već nekoliko godina automatski šalje na adrese registriranih birača. Ove će godine prvi put tu opciju svojim građanima ponuditi i Vermont.
S druge strane, sedam saveznih država, među kojima su Teksas i New York, a time i gotovo jednak postotak biračkog tijela kao i u prethodnom slučaju, svojim građanima omogućavaju dopisno glasanje samo uz valjanu ispriku. No, ove su godine 34 savezne države odlučile liberalizirati svoja pravila za dopisno glasanje, navodeći pandemiju koronavirusa kao univerzalnu ispriku za svih 57 posto Amerikanaca s pravom glasa, pa će se ta mogućnost ove godine ponuditi čak 118 milijuna birača. Među tim su se državama našle i ključne swing države, poput Pennsylvanije, Floride i Michigana, koje bi ove godine mogle odlučiti pobjednika utrke za Bijelu kuću.
Za razliku od država na zapadnoj obali, koje su tijekom dugog niza godina prakticiranja dopisnog glasanja uspjele usavršiti tu metodu, organizatori strahuju od mogućih komplikacija do kojih bi tijekom izborne noći moglo doći u onim državama koje se ove godine prvi put susreću s povećanim korištenjem glasanja poštom. Naime, postoji opravdana sumnja da bi građani koji se prvi put susreću s tim načinom izborne participacije mogli pogriješiti pri ispunjavanju listića, lijepljenju kuverte ili potpisivanja priloga za provjeru identiteta, zbog čega bi njihov listić mogao biti proglašen nevažećim. Također, još uvijek ne postoji konsenzus oko toga kada se dopisni listići trebaju slati. Neke države svojim građanima omogućuju da to učine do samog izbornog dana, pod uvjetom da dokažu da je pošiljka isporučena 3. studenoga, dok druge države od birača traže da listiće pošalju i nekoliko dana prije samih izbora.
Zaseban izazov predstavlja i činjenica da se američka federalna pošta, koja je zadužena za transport dopisnih glasačkih listića, posljednjih mjeseci našla u procesu restrukturiranja, zbog čega joj je bitno smanjen kapacitet. Naime, federalna pošta je i prije pandemije “plivala” u dugu od 160 milijardi dolara koji, usporedbe radi, odgovara BDP-u jedne Mađarske. Upravo je zato Trump u svibnju odabrao jednoga od svojih donatora za novog šefa pošte, a Louis DeJoy je po dolasku na funkciju najavio oštre rezove kojima planira smanjiti operativne troškove i pospješiti efikasnost poštanskog sustava. Budući da je jedna od prvih mjera štednje bila usporiti dostavu u čak 46 saveznih država, politički analitičari postavljaju pitanje hoće li se poštanski sustav moći nositi s pojačanim pritiskom na dopisno glasanje.
Tek nakon što se riješe svi mogući operativni problemi dopisnog glasanja, organizatorima će glavobolju zadati gomila problema do kojih bi moglo doći tijekom obrade glasačkih listića. Strahujući da bi volonteri zaduženi za prebrojavanje listića mogli biti preplavljeni obradom ovogodišnjih dopisnih, koji se prema trenutnim proceduralnim pravilima u većini saveznih država smiju otvarati tek nakon službenog zatvaranja biračkih mjesta, neke su države inicirale reformu kojom bi se izbornim dužnosnicima omogućili otvaranje i obrada listića kako oni budu pristizali. Tom mjerom države žele smanjiti pritisak na svoje djelatnike, ali i vrlo realnu mogućnost čekanja službenih izbornih rezultata i po nekoliko dana, zbog čega politički analitičari upozoravaju na opasnost od eventualne izborne prevare.
Utjecaj na ishod izbora
No, valja naglasiti da, neovisno o načinu glasanja, izborna prevara nije uobičajena praksa u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema analizi Washington posta, u tri savezne države koje najčešće prakticiraju dopisno glasanje od 14,6 milijuna glasačkih listića 2016. godine samo ih je 372 bilo krivotvoreno, što nije utjecalo na ishod izbora. Naime, izborni dužnosnici glasačke listiće registriranim biračima šalju prema prethodno provjerenim osobnim podacima koji već postoje u sustavu. Također, sve savezne države od svojih građana traže da povratno, uz ispunjeni anonimni glasački listić, pošalju i obrazac s vlastoručnim potpisom, kako bi ga mogli usporediti s onim koji već postoji na vozačkoj dozvoli, osobnoj iskaznici ili putovnici. Preciznijom analizom utvrđeno je da je stopa izborne prevare na nacionalnoj razini tek 0,0006 posto, što je čak pet puta manje od šanse da Amerikanca pogodi grom tijekom olujnog nevremena. Osim toga, stručnjaci tvrde da bi svaka pomno elaborirana prevara na nacionalnim izborima bila teško izvediva, zato što bi podrazumijevala krađu velikog broja glasačkih listića ili sustavnu malverzaciju obradom, što bi bilo nemoguće iznijeti, a da to netko u okrugu, državi ili federalnoj razini ne primijeti i prijavi.
Međutim, Donald Trump i Republikanska stranka i dalje inzistiraju na tezi da bi dopisno glasovanje išlo u korist demokrata, i to unatoč činjenici da američki predsjednik već godinama i sam koristi mogućnost dopisnog glasanja s Floride. Američka desnica svoj strah od glasanja poštom temelji na posljednjim podacima ispitivanja javnog mnijenja, koji tvrde da više od 60 posto simpatizera aktualne administracije 3. studenoga neovisno o epidemiološkoj situaciji planira fizički izaći na birališta, za razliku od samo 22 posto Bidenovih birača. Poštom, naime, planira glasati samo 11 posto republikanskog biračkog korpusa, za razliku od 48 posto demokratskog.
Trumpova je retorika, metaforički rečeno, već “pustila korijenje”. Tome u prilog ide i informacija da je na Floridi, do ovoga trenutka, za dopisni listić apliciralo dvostruko više registriranih demokrata nego republikanaca. No, republikanci bi stvari mogli preokrenuti u svoju korist i smanjiti razliku dopisnog glasanja 3. studenoga, kada se očekuje veliki val Trumpovih simpatizera na biralištima. Neovisno o pobjedniku izbora, jedno je sigurno. Politički analitičari već će krajem 2020. godine moći zasukati rukave kako bi analizirali izborne fenomene koji iz ove perspektive djeluju samo kao “nepoznanice o poznanicama”.
