Šta zaista stoji iza Trumpovih tužbi?
Trumpov cilj nije da obori izborne rezultate, njegov cilj je da sabotira Bidenovu administraciju.
Anna Jacobs
Više od dvije sedmice nakon što je SAD održao predsjedničke i kongresne izbore, još vlada nesigurnost u vezi ishoda. Iako je većina američkih medija proglasila demokratskog kandidata Joea Bidena pobjednikom, predsjednik Donald Trump je odbio prihvatiti poraz. Njegova kampanja je podnijela tužbe u pokušaju da ospori brojanje glasova u nekoliko država, uprkos činjenici da blizu 80 posto Amerikanaca prepoznaje Bidena kao svog novog predsjednika.
Republikansko vođstvo je također izrazilo podršku Trumpovim tužbama i iznijelo je tvrdnje o raširenim prevarama na izborima. Ništa od ovog neće moći promijeniti rezultate izbora, pa šta je onda iza ove strategije? Mnogi ovo pripisuju Trumpovom povrijeđenom egu i nesposobnosti da prihvati poraz, što sigurno jeste faktor, ali ova strategija se više tiče okupljanja republikanske baze i pripremanja za otpor protiv demokrata.
Tužbe
Očekuje nas uzbudljiv period dok izborni rezultati ne budu zvanično priznati, što bi moglo trajati sedmicama, zbog tužbi koje su Trump i Republikanska stranka podnijeli. Do sada su podnijeli više od deset državnih i federalnih tužbi u pet odlučujućih država u kojima je Biden pobijedio uz tijesnu razliku: Pennsylvaniji, Michiganu, Nevadi, Arizoni i Georgiji.
Blizu polovine ovih tužbi je odbijeno, dvije u Nevadi i u Pennsylvaniji su podržane, a ostatak je na čekanju. Ove tužbe osporavaju pitanja procesa kao što su brojanje glasove putem pošte i privremenih glasačkih listića koji su stigli nakon dana izbora, pristup posmatračima, glasanje u odsustvu sa nepotpunim informacijama, državne produžetke za brojanje glasačkih listića pristiglih poštom itd.
Glasački listići pristigli poštom uglavnom su bili za Bidena, i strategija Trumpove kampanje je da izbaci što je moguće više ovih listića. Tri od tužbi u Pennsylvaniji, uključujući i onu koja je podržana, usmjerene su na glasačke listiće iz pošte. Iako se još ne zna koliko bi glasačkih listića moglo biti pogođeno ako još tužbi bude prihvaćeno na sudu, vjerovatno taj broj neće biti u desecima hiljada.
Biden vodi u ovoj državi sa oko 82 000 glasova razlike, pa sve i ako druge tužbe budu podržane, to vjerovatno neće promijeniti rezultat.
Takva je situacija i u drugim državama. Biden vodi u odnosu na Trumpa za više od 140 000 glasova u Michiganu; za više od 33 000 glasova u Nevadi; više od 20 000 glasova u Wisconsinu; blizu 14 000 u Georgiji i 10 000 glasova u Arizoni.
Ponovno brojanje, tamo gdje je razlika manja od jedan posto glasova, također vjerovatno neće rezultirati Trumpovom pobjedom. Ranije su takve procedure rezultirale promjenom od nekoliko stotina glasova.
Republikanski stratezi često spominju značaj ponovnog brojanja glasova na Floridi 2000, koje je pomoglo republikanskom predsjedničkom kandidatu Georgeu W. Bushu da pobijedi. Ali zaboravljaju napomenuti da se ovdje radilo o 500-tinjak glasova u jednoj tzv. neodlučnoj državi. Predsjednički izbori 2020. svode se na pitanje stotina hiljada glasova u pet neodlučnih država.
Bez obzira na ono što Trump i Republikanska stranka tvrde, nema snažnih dokaza o prevari, i bez sumnje nema dokaza o raširenim neregularnostima koje bi mogle utjecati na rezultate izbora. Prema New York Timesu, izborni službenici u 49 saveznih država nisu prijavili veće probleme prilikom glasanja.
Opiranje Bidenovoj administraciji
Trump zna da ne može okrenuti rezultate u svoju korist, ali on svejedno ulaže napor u to. Mnogi od republikanaca koji mu javno daju podršku također ne vjeruju da će ove tužbe zaista promijeniti rezultate izbora.
Ali oni stoje uz Trumpa jer je on, pobijedio ili izgubio, i dalje na čelu Republikanske stranke, i ipak je uspio osvojiti više od 73 miliona glasova. Trumpove pristalice i dalje čine znatan dio američkog biračkog tijela, i mnogi republikanci u Kongresu su odabrali da ostanu tihi iz straha da ne otuđe svoje pristalice u njihovim izbornim jedinicama.
Republikanska stranka također vidi kratkoročne i dugoročne dobrobiti ove strategije. Kratkoročno bi im ova mobilizacija mogla pomoći da pobijede na dva druga kruga kongresnih izbora u Georgiji koji će biti održani u januaru, što bi osiguralo da Senat ostane pod republikanskom kontrolom.
Dugoročno bi ovo moglo pomoći republikancima da preuzmu kontrolu nad Zastupničkim domom na midterm izborima 2022, i potencijalno nad Bijelom kućom 2024. Republikanci iz Zastupničkog doma su prošli bolje nego je očekivano 2020, osvojivši najmanje šest zastupničkih mjesta i na taj način umanjivši demokratsku moć u Zastupničkom domu. Ovo znači da su republikanske kampanje registracije birača u neodlučnim državama kao što je Florida uspjele i republikanskoj mobilizaciji bi sigurno pomoglo da ovu kampanju dodatno proširi.
Ali još više zabrinjava to što republikanska upotreba narativa o „ukradenim izborima“ također ima za cilj da osnaži otpor protiv buduće Bidenove administracije. Ovo se već vidjelo na skupovima podrške Trumpu koji su održani u Washingtonu i na drugim mjestima prošle sedmice.
U narednim mjesecima i možda godinama, širenje neistina i tvrdnje o izbornim prevarama bit će iskorištene da se okupi Trumpova baza, da se stvore tenzije u zajednicama i javnim prostorima širom države, te da se izvrši pritisak na Bidenovu administraciju da ne slijedi progresivne politike.
Isto će se vjerovatno desiti i u Kongresu, gdje će republikanci uraditi sve što mogu da potkopaju mogući dvostranački konsenzus o demokratskim inicijativama u vezi zdravstvene zaštite, imigracije, klimatskih promjena, ženskih prava i drugih pitanja s ciljem da se preokrenu politike iz Trumpove ere.
Do sada je jasno da republikansko vođstvo izgleda ne brine to što hrane teorije zavjere i dezinformacije koje potkopavaju američke demokratske institucije. Biden je pozvao na jedinstvo i iscjeljenje nakon godina političke polarizacije, ali stalno republikansko pristajanje na Trumpove toksične politike signalizira da će mu biti teško ponovo ujediniti naciju. Možemo očekivati turbulentna vremena.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor