Zuti upaljac
Sjecas li se, stara ljubavi
Mene kad?
Sjecas li se nasih razgovora, poruka i poziva?
Sjecas li se stare klupe,
One slomljene na sredini parka?
Na kojoj smo sate provodili,
Smrzavali se
I ruke grijali jedno drugom?
Sjecas li se poljubaca, onih mehkih i slatkih,
Onih grubih i zestokih?
Sjecas li se, dragi moj, starog zutog upaljaca,
Jedinog upaljaca kojeg smo posjedovali?
Sjecas li se silnih cigareta koje smo ispusili,
Obecavajuci jedno drugome da nikad necemo postati pusaci?
Sjecas li se? Jer se ja sjecam.
Sjetim se svih tih stvari sekunde pred spavanje.
Sve te slike se vrte u mojoj glavi kao film bez zavrsetka.
Sjecam se i naseg zadnjeg dana
Kojeg smo proveli zajedno
Kao par, kao jedinka?
Jedinka. Bas zvuci pateticno.
A ja nisam pateticna, ti si to znao.
Prezirala sam patetiku.
Prezirala sam svaki nadimak koji si mi dao
I koristio protiv mene.
Ne u mrznji, vec u ljubavi.
Pretvorio si me u patetiku.
Helem.
Kad si mi rekao da me vise ne volis.
Ne, nisi rekao tim rijecima
Ublazio si to, onako kako si ti znao.
Rekao si da nema vise te iskre,
Te zari koja te vuce prema meni.
Nije mi zao, ako cemo iskreno.
Ako ista, zahvalna sam ti.
Hvala ti na svemu, dragi moj.
Hvala ti na svakom poljubcu,
Svakom zagrljaju,
Svakom dodiru.
Hvala ti.
Sjetim se svih tih stvari,
Uz osmijeh, kroz suze,
Te patetisem.
Hvala ti na svemu tome.
Hvala ti sto si trpio moje price,
Koje su, mogu reci, bile naporne.
Hvala ti na svakom zagrljaju koji me je sastavio
Dok sam bila slomljena.
Hvala ti na svakoj sali, izvali i uvredi.
Ne, ne uvreda. Komentar.
Volio si komentarisati sve.
Od oblaka, do cipela koje sam nosila.
To nisu bile komentari u vidu mrznje.
Vec komentari u vidu popravke.
Volio si me komentarisati.
Volio si baciti pogled na mene,
Onaj pogled koji govori "ovo je moje"
Volio si me.
Il' si bar tako govorio.
I tako,
Sjedim na staroj klupi u parku,
Palim tim istim zutim upaljacem
Svoju pedesetu cigaretu i razmisljam,
Kako je nase obecanje, bas kao i nasa osjecanja,
Palo u vodu.
