#margerit diras

[koridoriusempty]

Povijest mog života ne postoji. To ne postoji. Nikad nije bilo središnje tačke, puta, ravni. Postoje veliki prostori u kojim se povjeruje da je bio neko; nije istina, nije bilo nikog.

Margerit Diras, Ljubavnik

[koridoriusempty]

U ravnici što se gubi u nedogled, ove rijeke teku brzo, slivaju se kao da se zemlja nagnula.

Margerit Diras, Ljubavnik

[koridoriusempty]

Nikad nisam pisala vjerujući da to radim, nikad nisam voljela vjerujući da volim, nikad nisam ništa radila do čekala pred zatvorenim vratima

Margerit Diras, Ljubavnik

[koridoriusempty]

A potom, jednog dana, nema ih. Danas su mrtvi, majka i dva brata. Za uspomene je, također, suviše kasno. Sad ih više ne volim. I ne znam jesam li ih voljela. Ostavila sam ih. Ne nosim u svom sjećanju miris njene kože ni u svojim očima boju njenih očiju. Ne sjećam se više ni glasa osim gdjekad onog blagog s umorom noći. Smijeh, ne čujem ga više, ni smijeh ni krike. Svršeno je. Ne sjećam se više. Zbog tog pišem, pišem tako lako o njoj sada, tako dugo, tako razuđeno, ona je postala pisanje koje teče

Margerit Diras, Ljubavnik